ARHIVSKI VJESNIK 39. (ZAGREB, 1996.)

Strana - 208

Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 197-250 u Jeruzalemu. Zapadni saveznici nisu vratili ni gradivo iz baltičkih zemalja i istočne Pruske, jer nisu priznavali njihovo pripajanje SSSR-u, kao što nije vraćeno ni gradivo što je pripadalo privatnim osobama koje su emigrirale na Zapad. Također nisu vraćeni ni dokumenti koji su bili od interesa američkim obavještajnim službama. Među njima su najpoznatiji materijali iz arhiva komunističke partije u Smolensku, tako da se dio tog gradiva i danas nalazi u SAD u njihovom državnom arhivu (NARA). Saveznici su tražili nacističke arhive, naročito gradivo koje se odnosilo na osobne dosjee. Sve dok nije došlo do zahlađenja odnosa, postojala je mogućnost suradnje sve četiri sile, no ta mogućnost nikada nije ostvarena. Zapadne sile su nacističko gradivo smjestile uglavnom u Englesku i Ameriku, mikro furnirale ga i od 1968. počele vraćati u Njemačku. Na Zapadu nema puno podataka o tome, koje su nacističko gradivo uzeli Rusi. Još u siječnju 1943. saveznici su potpisali deklaraciju protiv pljačke i zapljene kulturnih dobara, ali Rusi se 1945. nisu ponašali sukladno tom dogovoru. Staljin je već 1943. imao planove za tzv. Super muzej u Moskvi. Dva tjedna nakon Jalte Staljin je izdao strogo-povjerljivu naredbu o osnivanju Posebnog odbora za reparaciju. Prema dostupnim podacima, Rusi su samo u 1945. odnijeli 400 000 željezničkih vagona raznog materijala, od tvornica i građevnog materijala, do glasovira, pokućstva i vina. U Rusiji je završilo najmanje 1 208 000 muzejskih predmeta te oko deset milijuna knjiga. Najžalosnija je činjenica, da te knjige nisu korištene, već uništene ili sakrivene od javnosti. Rusi su uzimali arhivsko gradivo, kao i ostali saveznici, najčešće zbog obavještajnih i političkih potreba, ali i zbog njegove znanstveno-povijesne i operativne vrijednosti. Još uvijek se ne može procijeniti količina gradiva koje su Rusi uzeli, ali je moguće klasificirati arhivsko, bibliotečno i muzejsko gradivo u tri kategorije: 1) nacističko gradivo; 2) ruski emigranti i gradivo vezano uz Rusiju/SSSR; 3) raseljeni arhivi ostalih europskih naroda, većinom onih koje je Njemačka bila okupirala. Jasno je da gradivo nije bilo dostupno bilo kome. SSSR je za pohranu ovoga gradiva osnovao Posebni arhiv za zaplijenjeno strano gradivo (s odjelima za francusko, njemačko i poljsko gradivo), s čime se ruski arhivisti nisu u potpunosti složili. Arhiv je 1951. preseljen u zgradu koju su izgradili njemački vojni zarobljenici. Gradivo s arhivističke strane nije dobro obrađeno i sređeno, dokumenti su neadekvatno grupiram i izvučeni iz originalnog arhivskog konteksta. Dio gradiva je predan Državnom povijesnom muzeju, dio Središnjem državnom arhivu, dio je prešao u Marksističko-lenjinistički institut, a dio u Središnji 208