ARHIVSKI VJESNIK 39. (ZAGREB, 1996.)
Strana - 176
Izvješća, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 175-196 Drugo predavanje je održao zamjenik ravnatelja Gradskog i zemaljskog arhiva Peter Csendes. Tema njegova izlaganja bila je odnos između arhiva i povijesnih društava. Sakupljačka djelatnost Muzejskog društva 30-ih godina prošlog stoljeća može se čak smatrati temeljem Zemaljskog arhiva. Kasnije, 50-ih godina, kadrovi iz Državnog arhiva surađuju na Sveučilištu s članovima povijesnih društava pri izradi predavanja na temu zavičajne povijesti. Godine 1853. osnovano je i Društvo za starine. Nakon Prvog svjetskog rata, 1920. osnovano je Društvo za povjesnicu grada Beča. Nositelji djelatnosti bili su svećenici i učitelji, a arhivisti se javljaju kao podupirući članovi s predavanjima o zavičajnoj povijesti. Rad Društva se obnavlja nakon Drugog svjetskog rata i upravo mnogi arhivisti daju njegovom djelovanju novi zamah. Danas su arhivisti prisutni na svim dužnostima u povijesnim društvima, no najviše kao tajnici (s najviše obveza). Csendes smatra da je još uvijek premala zastupljenost arhivista u upravama povijesnih društava. Sudjelovanjem arhivista u radu povijesnih društava otvara se polje utjecaja na tri plana: 1. mogućnost širenja stručnog upliva u obradi povijesnih sadržaja, 2. prilika za ciljano djelovanje na pojedine grupe putem produbljenih stručnih predavanja i 3. poticanje lokalnih udruga na aktivnosti od šireg povijesnog značenja. Predavanje o obrazovnom radu s učenicima i studentima u arhivima, Karl Spreitzhofer iz Graza započeo je anegdotom o dvojici učenika završnih razreda osmoljetke. Oni su u arhiv stigli s namjerom da istraže porijeklo svojih prezimena, prezimena svojih drugova, profesora, porijeklo toponima svog rodnog mjesta itd. Anegdota je poslužila izlagaču kao impostacija za dva problemska sklopa. Kao prvo, pokazalo se da prirodna mladenačka znatiželja, ako je na stručan način usmjeravana, može rezultirati ozbiljnim istraživačkim pokušajima i trajnim zanimanjem za rad s arhivalijama. Uz pomoć stručnog osoblja i uz poticajno djelovanje nastavnika, može se obrazovati idealan arhivski korisnik: on zna što traži, zašto i gdje; kad mora biti samostalan u radu, a kad mora potražiti savjet arhivskog osoblja. Drugi aspekt ove priče ukazuje na nedovoljan broj stručnog osoblja u arhivima, koje bi učenike sustavno pripremalo na rad s arhivalijama. U Štajerskoj je takva suradnja sa svim vrstama škola i inače novost. Različita je koncepcija obrazovnog rada s gimnazijama, obveznim školama i stručnim školama. Gimnazijalcima se nastoji na jednostavan način ukazati na konkretnost i na pravni značaj arhivalija. Ukazuje se na činjenicu da je gotovo svako školničko znanje nastalo na temelju podataka pohranjenih u arhivima. 2 S učenicima obveznih škola rade se jednostavna genealoška istraživanja u stilu 2 Zornost izrečenoga se pritom postiže tako, što se ukazuje na arhivske podloge konkretnih nastavnih jedinica. 176
