ARHIVSKI VJESNIK 39. (ZAGREB, 1996.)
Strana - 11
M. Rastić, Provedbeni propisi i izrada obavijesnih pomagala, Arh. vjesn., god. 39(1996) str. 7-19 U ovom slučaju treba spomenuti: - zakon nije definirao arhivsko i registraturno gradivo; - zakon koristi definiciju povij esno-arhivski materijal, koja je dvosmislena i u svojoj je suštini nejasna; - zakonom nije najavljeno objavljivanje podzakonskog akta koji bi utvrdio opseg, vrstu i sadržaj popisa povijesno-arhivskog materijala; - zakon ne precizira tzv. obveznu normu o dostavi popisa gradiva arhivu, a još manje njegov sadržaj. 3. Uputstvo o prikupljanju, čuvanju i povremenom škartiranju arhivskog materijala 71 Zbog uništavanja gradiva, za što su tada postojali politički i gospodarski razlozi, Uputstvo između ostalog: - obvezuje arhivske ustanove na obavljanje nadzora nad gradivom na svom području nadležnosti, a - imatelje koji prestaju s radom, da predaju svoj materijal arhivu - navodi 22 kategorije gradiva koje se može škartirati i nalaže osnivanje komisija za provođenje škartiranja te - nalaže komisiji imatelja da izradi popis materijala za koji predlaže škartiranje. Popis mora biti sastavljen: - po vrstama gradiva, - s jasnim pokazateljem godine nastanka gradiva, - po količinama. Uz okolnosti koje sam spomenuo (nema precizne definicije arhivskog i registraturnog gradiva, što je jedno od osnovnih načela njegove zaštite), Uputstvo je utvrdilo: - obvezu nadzora (što obuhvaća nadzor, njegov sadržaj, dokumente koji nastaju tijekom nadzora itd.); - obvezu izrade spiska (da li to odgovara značenju termina "popis", jer Uputstvo koristi termine i spisak i popis?). Upute za sastavljanje popisa su vrlo općenite, pa su ostavile mogućnost interpretacije pojedinih stavki kod komisije imatelja, ali i kod tzv. "više komisije" u arhivskoj ustanovi, o čemu postoje dokazi u zapisnicima tih komisija u arhivima. 3 Isto, 8/1952. 11
