ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 97

I. Šustić, Vrednovanje građe novčanih zavoda, Arh. vjesn., god. 38(1995) str. 93-100 Odabiranje i izlučivanje novije registraturne građe banaka regulirano je važećim zakonskim propisima o odabiranju i izlučivanju registraturne građe i priloženom općom listom te zakonima o računovodstvu s rokovima čuvanja pojedine vrste dokumentacije. Obveza je kategoriziranih banaka da u skladu s ovim propisima donesu vlastite pravilnike o kategorijama građe s rokovima čuvanja. Na osnovi primjera pravilnika jedne od većih banaka u Hrvatskoj i građe koja je predviđena za trajno čuvanje, uočava se da današnje banke problem produkcije velike količine građe, posebno one koja nastaje u odnosu s poslovnim partnerima, rješavaju izlučivanjem najvećeg dijela građe najduže nakon 10 godina po zaključivanju predmeta. Kategorije građe koje ostaju za trajno čuvanje odnose se prije svega na poslovanje same banke. Da li je ovim internim pravilnicima, donesenima u skladu s propisima, izvršena objektivna valorizacija kojom se za potrebe znanosti osigurava sva potrebna arhivska građa ili ne, pitanje je na koje u ovom trenutku, čini mi se, arhivska struka ne može odgovoriti. b) Arhivska građa Osnovna značajka djelatnosti bankovnih zavoda je da se njihovo poslovanje sastoji u stalnim poslovnim kontaktima s velikim brojem fizičkih i pravnih osoba: privatnim licima, privrednim organizacijama, drugim bankama i štedionicama, društvima, upravnim organizacijama i udruženjima. Rezultat toga je dvojnost obavijesne vrijednosti nastale dokumentacije. S jedne strane, ona pruža obilje podataka o organizaciji i još više o poslovanju samog zavoda, a s dmge strane u njoj se nalaze obavijesti o mnoštvu osoba i gospodarskih subjekata, poslovnih partnera. Dolazimo dakle do uobičajene podjele građe na onu u kojoj prevladava dokazna i onu koja ima pretežno obavijesnu vrijednost. Dokazna vrijednost građe nastale u radu novčanih zavoda je neosporna i u vrednovanju ne predstavlja neki veći problem. Čak i u slučaju uništenja neke važnije vrste dokumentacije postoji velika mogućnost daje nađemo u drugim fondovima ili je već objavljena u raznim publikacijama. Za razliku od nekih drugih gospodarskih područja, dokumentacija novčanih zavoda bila je još od 70-ih godina prošloga stoljeća gotovo redovito obznanjivana u dnevnim novinama, periodičnim i prigodnim publikacijama i statističkim godišnjacima. To je činjeno ne samo zbog zakonskih odredbi o javnosti rada, već i radi gospodarske važnosti koja je novčarskim ustanovama pridavana. Privredna razvijenost neke zemlje ili pokrajine određivana je brojem banaka i štedionica, njihovih uloga i količinom kapitala kojim su raspolagale. Tijek i rezultate poslovanja novčanih zavoda najbolje možemo sagledati kroz njihovu dokumentaciju, a to su poslovne knjige vođene u odjelima knjigovodstva. Po vrstama zabilježenih poslovnih promjena dijele se na temeljne, pomoćne i glavne knjige. U temeljnima se svakodnevno bilježe pojedinačni podaci, tzv. detaljni računi 97