ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 66

D. Čengić, Vrednovanje arhivskoga gradiva Gradskog poglavarstva Zagreb od 1850. do 1945., Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 63-^8 17385/880, u kojem Šenoa daje analizu takvih spisa koji se nalaze pohranjeni u gradskoj upravi odnosno u "gradskom arkivu", kako to on sam navodi. Drugo je trajalo od 3. srpnja 1891. do 30. kolovoza 1897. i odnosilo se na spise iz razdoblja 1854-1875. godine. Posao je obavio Josip Janeković. Za njegova vremena nisu obavljene nikakve pripreme za izlučivanje. To nije obavila osoba koja je imala potrebnu stručnu spremu i iskustvo, pa se ne možemo oteti dojmu da je izlučivanje obavljeno i zato da se ostvari posebna materijalna dobit osobe koja je taj posao obavljala. Iz tog vremena također nema popisa što je izlučeno, a nema niti podataka u urudžbenom zapisniku, jer je to tamo samo nemarno spomenuto. Treće razdoblje trajalo je od kolovoza do rujna 1901. godine za spise iz razdoblja 1876-1878. godine, a izlučivanje je obavljeno pod vodstvom Emanuela Stanisavljevića. On je bio čovjek koji je imao određene kvalifikacije za taj posao, od naobrazbe, iskustva tijekom rada u Zemaljskoj vladi te prisne suradnje s Emilom Laszowskim prigodom spašavanja starih gradskih spisa. Kod Stanisavljevića se uočava da je izlučivanje obavio vrlo pažljivo, pa je tako u jednom godištu izlučeno 29-31% spisa. Kako popisi nisu sačuvani, analizirajući izlučene spise preko urudžbenog zapisnika može se zaključiti da su svi važniji spisi u tim godištima sačuvam. Četvrto razdoblje provedeno je od 8. studenog 1924. do 15. svibnja 1925. i obuhvatilo je spise iz razdoblja 1879-1890. Posao je obavila grupa manipulativnih službenika pod vodstvom Đure Mlača. On je bio samouk bez ikakva ozbiljnijeg obrazovanja i rezultat njegova rada je taj daje izlučeno po godištu u prosjeku 95,84% svih spisa iz toga razdoblja. U njegovo vrijeme je prvi put obavljeno izlučivanje knjiga, pa su tako izručeni urudžbeni zapisnici: za 1883. (1-7000), 1884. (1-7000, 14000-30223) i 1885. (26361-31747) godinu. Jasno da ovdje gotovo ne treba ni spomenuti da nije postojao nikakav kriterij, da nisu učinjene nikakve bilješke u knjigama, da nema popisa, jednom riječju, nema ničega. Odgovornost za ovakav krajnje loše obavljen posao snose prije svih gradski načelnik, njegov pomoćnik, gradski tajnik i senatori, koji ne samo da nisu nikada stupili nogom u gradsku arhivu, nego su taj prevažni posao povjerili krajnje nestručnoj osobi. Još jedanput je gradska uprava pokušala riješiti pitanje izlučivanja spisa u svrhu osiguranja prostora za "prirast" spisa 1942. godine. Kako su do toga vremena već objavljeni neki propisi (Obći poslovni red, 19. DC. 1941. i Zakonska odredba o sprečavanju uništenja i raznašanja arhivskog gradiva na cijelom području NDH od 27. ÍV. 1941), to je pomoćni ured morao tom poslu pristupiti mnogo ozbiljnije. Ured je razaslao dopis (25. IV. 1942) svim odjelima, odsjecima, uredima i ustanovama gradske uprave, u kojem su bila postavljena neka pitanja od onih da li posjeduju vlastitu pismohranu i s koliko fascikala, do pitanja na kojim godištima spisa treba provesti izlučivanje. Odgovori na taj dopis nisu sačuvani. Zbog ratnih prilika nije 66