ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 59

D. Eržišnik, Vrednovanje arhivskoga gradiva. Odnos između teorije i prakse, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 57-62 a ono se vrši nad ukupnom cjelinom. Tek nakon toga slijedi eliminacija. Drugi se pristup odnosi na neposrednu eliminaciju, kod čega je naglasak na onom neposrednom, dakle, bez uvida nad cjelinom. 2. Izraz vrednovanje u drugom znaačenju, koristi se u Uputstvu o vrednovanju registraturne građe {Narodne novine br. 23/87). Obuhvaća dva odvojena pojma: kategorizaciju imalaca i izradu lista. Kao što se vidi, izraz je nastao uopćavanjem i može se smatrati izvedenim. Osim toga, ni tu nije sve dosljedno i logički čisto. Uputstvo kao takvo odnosi se samo na registraturnu građu. S druge strane, propisuju se liste arhivske građe, a kategorizacija se odnosi na imaoce i arhivske i registraturne građe. Prema tome, pojam se djelomice odnosi na odabiranje i izlučivanje kad su u pitanju liste, a djelomice ne, kad je u pitanju kategorizacija. Metode rada U literaturi su poznate dvije osnovne metode: list po list i metoda tzv. čitavih dosjea. U prvom slučaju procjenjuje se svaki dokumenat, a u drugom, procjena se odnosi na čitav dosje. Metoda list po list primjenjuje se kod svih starijih i važnijih cjelina, ali je dugotrajna i zbog toga skupa. U suvremenim uvjetima primjenjuje se uglavnom za važnije cjeline i to samo prigodom definitivnog sređivanja u arhivu. Pod dosjeom smatra se skup spisa ili predmeta sadržajno podvedenih pod viši pojam klasifikacije. Na primjer, to su građevinske dozvole, predstavke i pritužbe građana, porezna rješenja i si. U suvremenom uredskom poslovanju to su arhivski znakovi ili klasifikacijske oznake. Dosjei postoje i u računovodstvu. Tamo su to serije istovrsnih dokumenata npr. ulazni i izlazni računi, isplatne liste, temeljnice i si. U dokumentaciji pravosudnih organa to su vrste predmeta označene posebnim oznakama - npr. Su, Kr, Pl i druge. Kao što se vidi, osnovni uvjet za primjenu te metode je klasifikacijski sustav. Čim je on bolji i dosljedniji, veće su i mogućnosti za primjenu te metode. U suvremenoj praksi takav sustav, na koji se može pouzdano osloniti, postoji jedino u računovodstvu. U uredskom poslovanju, bez obzira na klasifikacijski sustav, to već nije moguće, barem ne u toj mjeri da se na njega može pouzdano osloniti. Razlog za to je nesavršenost tih sustava, iz čega proizlazi nedosljednost u razvrstavanju. Drugim riječima, isti se predmet može razvrstati pod više oznaka, što sve ovisi o subjektivnoj ocjeni osobe koja to razvrstavanje obavlja. 59