ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 47
M. Rastić, Razvitak temeljnih načela izlučivanja u Hrvatskoj, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 23-55 6. kriterija utvrđivanja posebnih vrijednosti gradiva. Tim kriterijima, kako ih je formulirao dr. Stulli u prilogu pod naslovom O valorizaciji i kategorizaciji arhivske građe, Arhivski vjesnik, XIÏÏ71970, teško se može osporiti utemeljenost. Pa iako je prilog nastao u kontekstu rasprava o valorizaciji i kategorizaciji spomenika kulture na poticaj međunarodnih organizacija, a posebno UNESCO-a, dr. Stulli elaborira ovaj problem kao arhivist, primjenjujući utvrđivanje kriterija na arhivsko gradivo kao spomenik kulture i dio nacionalnog spomeničkog fundusa te navodeći da mu je cilj: "...utvrđivanje kriterija za postizanje što ujednačenije valorizacije sveukupnog arhivskog spomeničkog blaga na području Hrvatske". Kriteriji izloženi tom prilikom, a kasnije primijenjeni u izradi arhivskih provedbenih propisa, od bitnog su značenja za arhivistički rad i rasprave o problemima vrednovanja gradiva u cilju postizanja što boljih rezultata stručnog arhivističkog rada i normativnog formuliranja osnovnih elemenata vrednovanja gradiva te sužavanja područja diskrecijskog odlučivanja o vrijednosti registraturnog, a potom i arhivskog gradiva. Osnovni kriteriji za utvrđivanje vrijednosti registraturnog gradiva ujedno su i kriteriji utvrđivanja društvene uloge i značaja tvorca gradiva, sadržaja i vremena u kojem su dokumenti nastali. Navedeni kriteriji primjenjuju se u radu potpuno nezavisno jedan od drugoga. U tom se smislu registraturno gradivo, koje je po svom sadržaju značajno za povijesna istraživanja i za znanost u širem smislu, bez obzira na vrijeme postanka odnosno bez obzira na svoju starost, čuva trajno. Trajno se čuva i registraturno gradivo starije od utvrđenog datuma ili ako je nastalo u određenom vremenskom razdoblju, bez obzira na svoj sadržaj. Nezavisno od društvene uloge i značaja tvorca gradiva te sadržaja i vremena nastanka, poseban kriterij u ocjenjivanju vrijednosti mogu biti i neke osobitosti dokumenta. U tom smislu, bez obzira na vrijednost dokumenta utvrđenu po tvorcu, sadržaju i starosti, trajno će se čuvati i oni dokumenti koji imaju umjetničku, jezičnu, paleografsku ili neku drugu vrijednost. Najčešće je u tim slučajevima riječ o dokumentima čija je vrijednost u biti više muzejskog značaja. Uz navedene kriterije, u arhivskoj teoriji i praksi poznati su i drugi, koji se uvijek ne mogu potpuno izdiferencirati ni po nazivima ni po sadržaju, kao npr. kriterij dubletnosti registraturnog gradiva, kriterij vezan uz sam tekst odnosno podatke u tekstu, vanjske osobine registraturnog gradiva (reprezentativnost odnosno potpunost podataka koje ono sadrži), ponovljivost podataka odnosno iskorištenost i sumarnost podataka, oblik i vrste registraturnog gradiva, originalnost i administra47
