ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 35
M. Rastić, Razvitak temeljnih načela izlučivanja u Hrvatskoj, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 23-55 škartirani sa 'izbačeno'. Izkazi ovi imadu se pregledati po predstojniku oblasti ter opažene mane i nedostatci izpraviti. Dočim se napokon za škartiranje opredieljene spise zabranjuje najstrožije upotrebiti ma u koju svrhu, jer će se ti spisi polag postojećih propisa i potrebite opreznosti prodati stuparnicam za papir, poziva se podjedno Kr. županijska oblast, da jur višekrat spomenutu kotarsku oblast uputi, neka osobi, opredieljenoj za škartiranje spisa izda strogi nalog, da povjereni joj posao točno i marljivo obavlja, a nakon dovršenog posla ovamo predloži izvještaj". Naputak o službi i djelokrugu kr. ugarskih državnih ureda u Hrvatskoj i Slavoniji Izlučivanje spisa uređeno je odredbom iz članka 110: "...Nepotrebni spisi moraju se uz višu dozvolu škartirati, te ih treba putem javne dražbe prodati. Onim činovnikom i podvornikom, koji kod škartovanja spisa izvan redovnih uredovnih satova posluju, može se dozvoliti nagrada. Svota nagrade nemože ipak premašiti 50% - a ciene škartovanog i prodanog papira...". Zakonski članak XXVIII iz 1899. Zajedničkog ugarsko-hrvatskog državnog sabora o preinačenju ustroja financijalne uprave O škartiranju gradiva govori se u paragrafu 86: "... Suvišne i za službenu porabu već neprikladne i više niti nepotrebne predmetne spise, valja u svrhu, da se ne gomilaju, kao što da s°e i štedi potrebna prostorija za nuždno smještanje potrebnih predmetnih spisa od vremena do vremena izabrati, i u smislu u tom pogledu postojećih propisa uništiti...". Kada i na koji način da se to izabiranje i uništenje obavlja, odlučuje financijalni ravnatelj "...uzev u obzir u tom pogledu postojeće propise i izhodiv predhodno odobrenje ministarstva financija...". U ovom su pogledu vrlo značajni i neki stavovi Zemaljskog arhiva (oba iz prošlog stoljeća): Josip Miškatović, arhivar Kr. Zemaljskog arkiva je 1882, prilikom rasprave o problematici koncentracije županijskih arhiva u Kr. Zemaljski arhiv rekao: "...Registrature ne mogu vječno čuvati spise, već treba nakon određenog roka izvršiti pregled, pa što može bilo upravi, bilo historiji ili razlaganju kulturnog razvoja poslužiti, da se preda u arhiv, a ostalo škartira. U pogledu roka ne slažu se stručnjaci, no najpoznatiji uzimaju 30 godina kao granicu među registraturnim i arhivskim karakterom spisa. Povodeć se za tim, kod nas bi se imali prenjeti u arhiv oni spisi, koji se ispred 1850. g. u registraturi nalaze, kašnji kako spisi, osobito oni iz doba od 1850. do 1861. g. imali bi još koje vrijeme ostati u registraturah, jer je to ona doba, u kojoj ima svoj začetak moderna uprava Hrvatske, u kojoj su provrvile upravničke 35
