ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 28
M. Rastić, Razvitak temeljnih načela izlučivanja u Hrvatskoj, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 23-55 Da bi analiza razvoja temeljnih načela na osnovi kojih se provodilo izlučivanje gradiva bila utemeljena na što kompletmjim podacima, potrebno je za tri navedena razdoblja pratiti: a) izbor činovnika koji će provoditi škartiranje, njihove dužnosti i njihovu odgovornost, b) odabiranje i izlučivanje određenih vrsta gradiva koje nastaje u radu poslovanja uprave, c) uništavanje gradiva nakon dobivanja dozvole nadležnog organa (od sredine XIX. st. to je Hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada), d) naplata prilikom prodaje škartiranog gradiva te namirenje ostalih troškova, e) nadzor nad odabiranjem i izlučivanjem gradiva te utjecaj nadležnog predstojništva. Prema podacima kojima raspolažemo i objavljenoj literaturi o razvitku temeljnih načela i problemima izlučivanja gradiva na području Hrvatske do početka XIX. st., možemo utvrditi da ne postoje pisana pravila ni odredbe vlasti kojima bi se regulirao postupak izlučivanja gradiva, kao ni način odabira osoba koje bi trebale taj postupak obaviti. Cijelo ovo razdoblje, dakle, možemo promatrati isključivo na osnovi popisa gradiva koje nam se sačuvalo u danas postojećim arhivskim ustanovama. Dakako da nepostojanje pravila ili odredaba kojima je ovo pitanje trebalo biti regulirano ne znači daje sačuvano gradivo iz tog razdoblja isključivo rezultat procjene vrijednosti tog gradiva od onih kojima je ono bilo povjereno da s njime rukuju. Iz povijesti, a posebno iz povijesti institucija u Hrvatskoj, poznato je da su ratovi, požari, iznošenje i otuđivanje gradiva značajni činioci koji su utjecali na to da su arhivi naših primorskih gradova, gradova u Hrvatskoj i Slavoniji, županijskih i viših vlasti došli do nas u necjelovitom stanju. Prema tome, u kratkoj analizi sačuvanosti gradiva iz tih vremena moramo uzeti u obzir sve spomenute okolnosti. Možemo napomenuti, bez obzira da li se radi o primorskoj ili pak o kontinentalnoj Hrvatskoj, da su se sačuvali oni dokumenti koji spominju ili dokazuju pravo na posjed (bez obzira da li se radi o fizičkoj osobi ili o kolektivu), dokumente identiteta (u kasnijoj fazi ovoga razdoblja "matične knjige RVU"), ili pak one koji su stvarali pravnu osnovu za realizaciju tih prava i obveza (statuti i slični dokumenti). Jedan dio sačuvanog gradiva ima politički značaj (saborski zapisnici), a ne malo odnosi se i na gospodarstvo (razni popisi pučanstva, gruntovni zapisi u vezi s naplatom poreznih obveza te kanonske vizitacije i si.). Kao stoje već uvodno rečeno, područje Hrvatske bilo je tijekom ovog razdoblja pod vlašću Mađara, Mlečana, uklopljeno u vojne institucije Austrije, Francuske, dok 28
