ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 286
In memóriám, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 285-289 Vrijeme kada Igor dolazi u Državni arhiv podudara se s počecima stvaranja suvremene hrvatske arhivske službe. Zalaže se za stvaranje restauratorske radionice u Državnome arhivu (prva takva radionica utemeljena je u Arhivu JAZU godine 1957) te otvaranju arhiva javnosti putem organiziranja izložbi i "Arhivskog tjedna". Isto tako sudjeluje u stvaranju i radu Društva arhivskih radnika Hrvatske, današnjeg Hrvatskoga arhivističkog društva, osnovanoga 1954. On je bio i prvi tajnik Društva. U okviru rada Društva organiziraju se stručni skupovi, stvaraju temelji obrazovanja arhivskih djelatnika, rješavaju osnovni problemi rada arhivskih ustanova i uspostavljaju prve veze s inozemstvom te se tako u Zagrebu 1957. godine organizira i međunarodni sastanak direktora nacionalnih arhiva (Table ronde des Archives). 2. Posebno valja istaknuti rad prof. dr. I. Karamana na restituciji arhivskoga gradiva iz Austrije, Mađarske i Italije. Već kao službenik muzeja u razdoblju 1948-1949. obnašao je službu tajnika Komisije za restituciju i sudjelovao u pripremanju restitucijskih zahtjeva/lista za kulturna dobra (umjetnička djela, bibliotečno i arhivsko gradivo) što su za vrijeme okupacije bila odnesena u Njemačku, Austriju ili Italiju. Skupina stručnjaka, u kojoj sudjeluje i Igor Karaman, započinje intenzivnim radom na prikupljanju podataka o arhivskome gradivu odnesenom iz Hrvatske za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, kao i na rješavanju Sporazuma o vraćanju kulturnih dobara iz Austrije sklopljenom 1923. godine. Kao član delegacije radi u bečkim arhivima na izradi evidencija o arhivskome gradivu u godinama 1959-1960, radi izrade konačnih popisa arhivskoga gradiva što se potraživalo od Austrije (tzv. Knjiga jugoslavenskih zahtjeva). Ti su popisi bili osnova za pregovore Mješovite komisije koja je rješavala to pitanje. Taj rad je bio Igoru i osobno obogaćenje, jer mu je omogućio dopunski uvid u brojne fondove bečkih arhiva te je tako imao priliku upoznati brojne povijesne izvore što se odnose na sudbinu naših zemalja. Ti su pregovori prekinuti odmah nakon prve sjednice Mješovite komisije 1960, a ponovno su obnovljeni 1975. Na poziv tadašnjega direktora Arhiva Hrvatske dr. Bernarda Stullija, tijekom više godina sudjelovao je u pregovorima s Austrijom, kao i na evidentiranju arhivskoga gradiva u bečkim arhivima. 3. Nakon demokratskih promjena, sada već kao umirovljeni profesor, Igor se aktivno uključuje u rad arhivske službe. Godine 1991. imenovanje prvim predsjednikom Arhivskog savjeta Hrvatske (sada: Hrvatsko arhivsko vijeće). Prve dvije sjednice bile su posvećene prvenstveno zaštiti arhivskoga gradiva ugroženoga srpskom agresijom. Na prvoj sjednici u listopadu 1991. donesene su Upute za spašavanje arhivskoga gradova u prirodnim nepogodama i u slučaju rata, utvrđene su dužnosti i obveze arhiva u slučaju izvanrednih okolnosti i rata teje izrađen opći plan rada arhiva u ratnim uvjetima. Na drugoj sjednici, kojoj je predsjedao Igor Karaman, ponovno je razmatrano pitanje zaštite arhiva u ratu, podnesen je zahtjev Vladi Republike Hrvatske da formira Koordinacijsku radnu grupu za dokumentaciju 286
