ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 255
Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 237-284 cije", vrlo uspješno okušao i u književnosti te da su poznati ne samo kao pisci povijesnih romana, što je djelomice razumljivo, nego i kao dramatičari i lirici. Istovremeno pak, čitav niz "arhivista-pjesnika", vrlo poznatih u svojem vremenu, zaboravljeni su s pravom ili ne. Bili su to pjesnici u sjeni javnosti, u literaturi nikad poznati i spomenuti, pjesnici domovine i svoga zavičaja, kojima je literarna djelatnost pružala jedino neizmjernu radost. Wolfgang Leesch predstavio nam je niz monografija arhivista, uspješnih u svojoj struci kao i u svom pjesništvu, opravdavajući nastanak ovog neobičnog i poticajnog članka pitanjem: "A što bijedan arhivist mogao s obzirom na struku drugo i ponuditi do monografije?". Ove monografije pružile su mogućnost da se sagleda mnoštvo poetskog izraza kojim su se ovi "književnici u sebi" služili - od povijesnog romana i epa, do romana-pisma, novela, domoljubnih i lirskih pjesama, od bajke i basne do humoreske i političke satire, od drame do melodrame i opernih libreta. Autor je dao sliku svakog arhivista posebno, opisavši njegov rad i dostignuća u arhivskoj struci, kao i njegovu djelatnost na estetskom izrazu. To je nekrolog znanstvenom, književnopovijesnom i poetskom djelu ovih izuzetnih ljudi. Arhivisti, potpuno predani svojoj struci, odgovarajući svim znanstvenim i stručnim obvezama, a istovremeno osjećajući jaram te profesije, kao skriveni slobodni pjesnici svom su silinom svojega bića osjećali pomake svijeta i čovjeka i bolni kontrast pjesničkoga zanosa spram jednoličnosti profesionalnih obveza, predali su se tim malim beznačajnim, a znakovitim izljevima svoje osobnosti. Poticajan je ovo članak, jer nas navodi na dublje promišljanje odnosa racionalnog i emotivnog odnosno arhivističkog i poetskog, ali istovremeno na razmišljanje o ljudima iz naše sredine danas ili pak onima od jučer, koji su osim uspješne arhivističke karijere i u nekim drugim djelatnostima pokazali svoju osobnost, inventivnost i kreativnost. Drugi članak Die Anfänge des Landesarchivs Speyer, autora Volkera Rödela, prikaz je povijesnog razvoja i nastanka Zemaljskog arhiva u Speyeru. No, zanimljivo je daje povijest ovoga arhiva ujedno i zrcalna slika povijesti cijele jedne regije. Radi se o dijelu Bayerna, dolini rijeke Rajne, koji je početkom 19. st., točnije 1816. god. bio pod snažnim utjecajem francuske uprave i poput otoka izvan neposrednog utjecaja nove domovine. Građa Zemaljskog arhiva Speyer djelomično je bila pohranjena u arhivu u Meinzu, a 1804. vladin je povjerenik dio građe odnio u francusku Nacionalnu biblioteku. Ovaj "departmanski arhiv", kako su ga i po odlasku Francuza nazivali, pohranjivao je i dokumentaciju francuske uprave. Godine 1814. utemeljena je Zemaljska administrativna komisija (LAK), koja je nadzirala administrativne podjele te regije. Prema načelu provenijencije, arhivska 255
