ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 242
Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 237-284 Vladimir Žumcr, Valorizacija dokumentär nega gradiva za zgodovino, znanost in kulturo, Narodna i sveučilišna knjižnica, Ljubljana 1995,241 str. Knjiga koju prikazujemo, prerađen je i skraćen magistarski rad slovenskog arhivista V. Žumera. Osim općih i teoretskih obrazloženja, što je i neizbježno, prikazuje razvoj i problematiku valorizacije u Sloveniji nakon 1945. godine -točnije od sredine pedesetih godina. Djelo je koncipirano kronološki, uz prekide radi prikaza stručnih problema i obrazloženja. Poseban naglasak štavljenje na načela i kriterije, a od propisa, na uputstva za odabiranje, objavljena u Sloveniji nakon 1981. godine. U dilemi između odabiranja i izlučivanja, autor višim pojmom smatra valorizaciju (iako kod toga nije uvijek i sasvim dosljedan). Nakon toga, navodi da su obje strane te dileme ustvari dva različita pristupa. Inače, između njih, čvrsto se opredjeljuje za pozitivan pristup. U vezi s tim, zanimljivo je spomenuti i njegovo mišljenje, daje "pozitivan način i postupak od 1981. godine u zakonodavstvu, teoriji i praksi uveden samo u Sloveniji". Za ostale republike bivše Jugoslavije navodi kako se "tom načinu vrlo polako približavaju" (konkretno, to se odnosi na Hrvatsku, Makedoniju i Srbiju). Ovo se, međutim, ne bi moglo prihvatiti u slučaju Hrvatske, u kojoj je takav "način i postupak" uveden još 1987. godine (Uputstvo o vrednovanju registraturne građe, Narodne novinebr. 33/1987). Knjiga je, naime, nakon preuređivanja, objavljena 1995. Što se tiče kriterija, autor se zalaže za konkretnu analizu gradiva - u svakoj situaciji posebno - uz upotrebu općih i posebnih načela. Smatra da nema apsolutnih kriterija i da u obzir dolazi jedino njihova kompleksna primjena, jer se oni "međusobno dopunjuju i isprepleću". Time se ne negira da u određenim situacijama postoje i jedim i odlučujući kriteriji. Uz to, posebno se naglašava i njihova relativna vrijednost - različita od situacije do situacije. Takvo stajalište, za koje se kaže da predstavlja osnovu modeme metodologije valorizacije, suprotstavlja se starijim metodama što se oslanjaju na subjektivnu ocjenu. U tom sklopu navodi, u njemačkoj kteraturi često citiranu metodu "osjećaja arhivista vrhovima prstiju" (Fingerspitzengefühl). Uzornom metodologijom autor smatra Schelenbergovu teoriju i praksu iz pedesetih godina, za koju kaže da doživljava renesansu. Nikako ne osporavajući vrijednost Schelenbergova dijela, u svakom slučaju iznenađuje što se ta teorija i praksa stara blizu pedeset godina - navodi kao uzorna. Uz nju, posebno se ističe i sovjetska odnosno istočnoevropska, ako se odvoji njezin politički i ideološki sadržaj (na što se u više navrata upozorava). Zanimljivo je također i stajalište o sistematizaciji kriterija. Nakon prikaza različitih pokušaja iz literature, autor zaključuje da sve takve sistematizacije - bez obzira na vrstu "nisu opravdane ni potrebne". Kao obrazloženje, citira se jedino Schelenberg i njegova preporuka da se postupa "s oprezom i zdravim razumom". 242
