ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 223
Izvješća, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 217-235 Gang. I u Europi su postojale tajne židovske podzemne organizacije za vrijeme Holokausta u H. svjetskom ratu. Arhivi takvih organizacija nastali su na inicijativu veterana različitih pokreta sa svrhom pisanja njihove povijesti. Oni sadrže službene spise nastale radom pokreta (korespondencija, zapisnici, naredbe, upute, izvješća, službeni dnevnici i drugi administrativni materijal). Ti su dokumenti često kodirani. Materijali o djelovanju takvih organizacija mogu se naći i u arhivima policije ili obavještajnih službi pojedinih zemalja, pa je tako nedavno u Izraelu pronađen Criminal Investigation Department (C.I.D.), nastao djelatnošću Britanaca u Palestini. Osim "službenih" dokumenata sačuvani su i osobni dokumenti pojedinih članova takvih organizacija (dnevnici, korespondencija i si.). Konačno, treća kategorija su memoari, autobiografije i biografije, kao i oralna povijest. Sva ta dokumentacija omogućuje temeljito proučavanje podzemnih pokreta i njihova značenja, kao priloga za židovsku povijest 20. st. Larry Mwangi, zamjenik direktora Državnog arhiva Kenije, u svome izlaganju Dokumentacija partizanskog i gerilskog pokreta: problemi vrednovanja, osvrnuo se na veoma zanimljivo pitanje deontologije arhivistike u čuvanju, izlučivanju, obradi i davanju na korištenje dokumentacije nastale u "protu-državnim" pokretima djelovanjem partizanskih i gerilskih skupina. Budući da je moguće manipularati s takvom građom i falsificirati povijest, potrebno je profesionalno pristupati obradi i čuvanju takve dokumentacije, pa je predloženo osnivanje grupe koja bi utvrdila kriterije za valorizaciju takvoga gradiva. Polazeći od činjenice da se takvi pokreti smatraju subverzivnim i promdržavnim, postoji opasnost svjesnog uništavanja dokumentacije. Potrebno je stoga identificirati arhivsko gradivo koje se odnosi na gerilske pokrete, utvrditi tehniku njegova skupljanja i kriterije za izlučivanje te donijeti mjerila kada i pod kojim uvjetima ih dati na korištenje. On je mišljenja da gradivo za proučavanje gerilskih pokreta najviše nastaje djelovanjem vlada i njezinih tijela, zatim policije i vojske. Važna je i dokumentacija o gerili u dogovorima i korespondenciji različitih država. Značajan dio nastaje dakako i radom same gerile (propagandni materijal, zapisnici, korespondencija), njihovih simpatizera, međunarodnih organizacija i si. U valorizaciji takvoga gradiva mora se polaziti od činjenice da su zapisi koji nastaju radom gerile u trenutku nastanka subverzivni, ali značajnima postaju tek kasnije. Francuska arhivistkinja Claire Sibille, koja radi u Vojnom arhivu francuske kopnene vojske, imala je referat na temu Arhivi pokreta otpora (maquis) u Francuskoj: od tajnosti do legaliteta. Problemu pokreta otpora ne pristupa se danas isključivo s političkog i vojnoga gledišta, nego i iz sociološkoga kuta promatranja. Izvori se nalaze na najrazličitijim mjestima (pravosuđe, unutarnji poslovi, njemačka vojska u Francuskoj i si.). U svome referatu autorica razmatra probleme skupljanja takve dokumentacije (službena predaja arhivima ili izvaiiredni način prikupljanja), njezin 223 i
