ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 217
IZVJEŠĆA XXXI. MEĐUNARODNA KONFERENCIJA "OKRUGLOGA STOLA O ARHIVIMA" MEĐUNARODNOGA ARHIVSKOGA VIJEĆA Washington, DC, 6-9. rujna 1995. Od 6. do 9. rujna 1995. održana je u Washingtonu, SAD XXXI. Međunarodna konferencija "Okrugloga stola o arhivima" na temu "Rat, arhivi i međunarodna zajednica". Konferenciji su pribivali predstavnici 65 zemalja, i to ravnatelji središnjih državnih arhiva i predsjednici arhivskih društava, predstavnici međunarodnih organizacija (Commonwealth Records Association, Genealoško društvo UTAH, Unesko) te gosti promatrači. U radu Konferencije sudjelovali su i predstavnici vojnih arhiva, jer je prigodom Konferencije održan i seminar za vojne arhive. Konferencija je tematski obuhvaćala četiri cjeline: Zaštita arhiva u ratu, Restituera arhiva nakon rata, Izvori za povijest partizanskih i gerilskih pokreta i Međunarodne organizacije nakon rata: njihovi arhivi. Na prvoj sjednici obrađena je tema Zaštita arhiva u ratu. Cilj je bio razmotriti Hašku konvenciju o zaštiti kulturnih dobara u slučaju ratnoga sukoba iz 1954. i ispitati njezinu učinkovitost u ratnim sukobima koji su uslijedili nakon njenog donošenja. Međutim, predviđeni uvodni referat M. Markku Järvinena iz Finske naslovljen Haška konvencija UNESCO-a iz 1954: Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u slučaju ratnoga sukoba, sudionici su dobili na uvid, ali sam referent nije došao na Konferenciju. M. Järvinen je u referatu prikazao historijat nastanka Haške konvencije, iznio je njezin sadržaj kratko analizirajući svako poglavlje (Opće odredbe o zaštiti, Posebna zaštita, Prijevoz kulturnih dobara, Osoblje, Znak, Primjena, Izvršenje Konvencije). Prikazao je i Naputak za izvršenje Konvencije. U posljednjem dijelu referata govori o primjeni Konvencije s obzirom na arhive. Kao opću napomenu iznosi kako se ova Konvencija ne može primjenjivati, jer ju je potpisalo do sada samo 84 od ukupno 183 članice UNESCO-a. Ipak, stručnjaci međunarodnoga prava smatraju da se napadi na kulturnu baštinu mogu smatrati ratnim zločinom, no teško se takvo stajalište može braniti pred sudovima. Mišljenja je da arhivisti sami moraju preispitati Hašku konvenciju s obzirom na zaštitu arhivskoga gradiva. Ukoliko je smatraju dostatnom, trebali bi potaknuti svoje zemlje daje potpišu. Muzealci predlažu izmjene nekih članaka Konvencije (posebno je to pitanje pokrenuo Patrick Boylan). Prema tim prijedlozima bilo bi potrebno, mišljenja je referent, proširiti pojam "posebne zaštite" na najznačajnije arhive u svijetu. Kao specifičnost zaštite arhiva Järvinen iznosi kako postoji opasnost da sami "imatelji" unište arhive i time spriječe da ne dođu u ruke neprijatelja; neprijatelj pak nastoji zaplijeniti arhive, posebno noviju dokumentaciju, kao izvor informacija o namjerama protivnika. Arhivi su također potrebni za upravu okupiranim područjem. Zaključio je kako su 217
