ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 151

S. Ćosić, Sumarni inventar fonda središnje francuske uprave u Dubrovniku... Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 149-195 Garagninovim dolaskom 15. ožujka, započela je s radom nova admimstracija, pa od tada datiraju prvi protokolirani spisi. Uprava je organizirana u skladu s Marmontovim dekretom od 20 točaka, kojim je 18. ožujka ustrojena privremena upravna i sudbena vlast. Potvrđeni su već imenovani suci koji su trebali suditi po starim zakonima. Cjelokupna administracija računovodstva, zaklada i uprave, preuzeta je od stare vlasti. Većina kneževa i kapetana na terenu pristali su i dalje obnašati dužnosti u ime nove vlasti. Osnovan je civilni redarstveni ured u kojemu su se izdavali svi osobni dokumenti i putovnice, a zadaća mu je bila popisivanje i numeriranje svih kuća u gradu zbog smještaja francuskih časnika i vojnika u domove građana. Svi brodski dokumenti također su imali oznake Italskog potkralj evstva, a zastava sv. Vlaha službeno je zamijenjena zastavom te Napoleonove tvorbe. Formirana je teritorijalna jedinica u sastavu od 100 pandura pod neposrednim zapovjedništvom francuskog generala Clauzela. Sva davanja, dugovi, zaostaci, isplate i obveze, trebali su se izvršavati na prijašnji način. U samom početku očitovao se vojni značaj Dubrovnika, što se odrazilo na upravnom ustroju. Naime, sve do kraja francuske vlasti vojna je uprava zadržala primat nad civilnom. U tom su smislu od posebne važnosti bile mjere koje je donosio francuski general, potom maršal i dubrovački vojvoda Auguste Marmont. Novim ustrojem ukinuta je srednjovjekovna teritorijalna podjela, a grad i ostalo područje (Civitas et eius districtus) pod jedinstvenom su upravom triju plemićkih vijeća. Francuzi ustanovljavaju dvije razine uprave: I. Središnja uprava (Amministrazione generale, Proveditoria generale), nazivana često Intendanza, predstavljala je viši stupanj vlasti, sa središnjim uredima i sudovima. Na njenom čelu je civilni upravitelj, kasnije intendant (Proveditore, Intendante), koji se u dokumentima najčešće naziva administratorom (Amministratore). Vlast središnje uprave se protezala na čitavo područje bivše Republike, Boke kotorske i Korčule, gdje je, međutim, zaživjela tek od 1810. Podređeni su joj svi teritorijalni i komunalni oblici uprave koji su ustrojeni tijekom vremena. U određenim situacijama (kontribucije, novačenja, smještaj vojske itd.) civilna je uprava predstavljala servis za vojne potrebe. II. Općinska uprava (Ammimstrazione comunale) ustrojena je za komunalnu upravu u gradu i predgrađima, a bila je u svemu podređena središnjoj upravi. Na čelu općinske uprave bio je načelnik (podesta, kasnije maire) uz općinsko vijeće od 12 članova. Ovaj lokalni oblik vlasti najprije je ustrojen u Dubrovniku, a kasnije u Kotoru, Korčuli i ostalim mjestima. Garagnin je odmah razvio široku upravnu djelatnost, prikupljajući podatke o zemlji i stanovništvu, te ustrojavajući nove javne i upravne službe. Tijekom ožujka, travnja i svibnja 1808. organizirane su višečlane komisije za zdravstvo, trgovinu, javnu dobrotvornost i Blago djelo, te za upravu prihodima dobara ukinutih ženskih samostana sv. Marije i sv. Klare. U Dubrovniku, Cavtatu, Stonu i Orebiću otvorene 151