ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 108

M. Kukuljica, Novine u pravnom reguliranju zaštite audiovizualnog gradiva... Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 101-113 se sastoje od niza povezanih fiksiranih slika sa zvukom ili bez njega što se mogu gledati, a kada imaju prateći zvuk i slušati. Do početka 1994. Ugovor je potpisalo 10 država, medu kojima nije Republika Hrvatska.

1 H. Nacrt Konvencije o zaštiti Europskog audiovizualnog naslijeđa, Strasbourg, kolovoz 1994. Republika Hrvatska je 1993. potpisala Sporazum o kulturnoj suradnji s Vijećem Europe te iako nije članica Vijeća, njeni stručnjaci ravnopravo sudjeluju u radu mnogih ekspertnih grupa posvećenih pojedinim kulturnim djelatnostima. Tako predstavnik Republike Hrvatske već od 1993. sustavno sudjeluje u radu Komisije eskperata za film, kao i u Odboru predstavnika nacionalnih komiteta za film. Tadašnji ministar kulture gospodin Zlatko Vitez imenovao je 4. veljače 1995. Hrvatski nacionalni odbor za film kao nevladinu organizaciju, što je bio jedan od preduvjeta za ostvarivanje suradnje s Vijećem Europe na području kinematografije. Ovaj Odbor sastavljen je od predstavnika Akademije dramske umjetnosti, Filozofskog fakulteta (Katedra filmologije), Hrvatskog društva filmskih kritičara, Hrvatske kinoteke, Svjetskog festivala animiranog filma te udruge filmskih autora i filmskih djelatnika. U svojoj uvodnoj napomeni predstavnici Komisije, koji su radili na donošenju ove Konvencije, žele dati posebno značenje ovoj Konvenciji zbog činjenice što se ona donosi u godini stote obljetnice filma, a razloge pronalaze u nepobitnim podacima o uništenju velikog dijela europske filmske baštine na zapaljivoj filmskoj vrpci. U mnogim zemljama i nadalje postoji opasnost od njenog daljnjeg uništenja zbog nedostatka financijskih sredstava za trajno spašavanje i prebacivanje na nezapaljivu filmsku vrpcu. Mnoga vrijedna djela svjetskog filma nastala prije trideset i više godina počela su blijediti, a mnoge izvanredne zbirke filmova, što se nalaze kod privatnih imalaca građe, lako mogu biti uništene zbog neadekvatnog čuvanja. Komisija eksperata za film posebno ukazuje na svu ozbiljnost i opseg uništenja audiovizualne građe u mnogim centralnim i istočnoeuropskim zemljama, gdje je zbog drugih gospodarskih prioriteta briga o arhivskom gradivu potpuno zanemarena ili se audiovizualno gradivo čak rasprodaje zbog čisto ekonomskog interesa. Komisija također ukazuje na činjenicu daje film uglavnom sačuvan do pedesetih godina, a televizijsko gradivo i zapisi na videu, kao vrlo važan dio audiovizualnog i Treaty on the International Registration of Audiovisual Works. Le Droit d'auteur - Copyright, br. 6/89. 108