ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 106
M. Kukuljica, Novine u pravnom reguliranju zaštite audiovizualnog gradiva... Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 101-113 Preporuka je čak da se te vrpce predaju nacionalnim arhivima ili pohrane u spremištima izvan televizijskih zgrada. Vrlo je važno da nakon pronalaženja novog formata na koji će biti prebačena do sada stvorena televizijska građa, sva građa snimljena na vrpcama od dva inča ostane u uporabi još najmanje pet do deset godina. Iako to u ovom izvješću nije posebno naglašeno, znači da je potrebno sačuvati zapravo sve postojeće tehnologije: vrpce od jednog i dva inča, U-matic i beta vrpce, da bi se navedeni zapisi mogli prenijeti na novi format. I nadalje nema odgovora na pitanje o trajnosti zapisa na VHS vrpcama. Ovo pitanje je posebno važno za Republiku Hrvatsku, budući da je sva građa o ratu snimljena, uglavnom zbog uvjeta na bojištu, na običnim VHS kazetama što su ih snimali brojni amateri diljem Hrvatske. Hrvatska televizija je u posljednje vrijeme započela sustavno presnimavanje građe područnih tv centara na beta vrpcu što je pohvalno, ali dugoročno gledano istraživači jakih televizijskih kompanija poput NBC, BBC i drugih, ustanovili su da i beta vrpce pored izvanredne reprodukcije nisu pogodne za trajno čuvanje elektronskih zapisa, jer se u podlozi nalazi željezo koje s vremenom oksidira, pa dolazi do dekompozicije slike. Čak su neki stručnjaci preporučili da se vrijedna televizijska i video građa presnimi na napušteni sustav od dva inča! Najsigurniji način zaštite video građe jest presnimavanje na filmsku vrpcu vrlo složenim postupkom, što je moguće realizirati jedino u inozemstvu. Međutim, za to je potrebno osigurati izuzetno velika financijska sredstva. Kongres FIAT-a održan u Londonu 1995. bio je posvećen digitalnoj tehnologiji koja bi trebala riješiti problem trajnog čuvanja elektronskih zapisa, ali istodobno nudi i rješenja u restauraciji filmske vrpce. Jedan od trajnih problema kad je riječ o filmskoj vrpci u boji jest činjenica da s vremenom boja blijedi. Hrvatska kinoteka imala je to iskustvo s poznatim reklamnim filmovima što su ih realizirali Nikola Kostelac i Dušan Vukotić 1954. i 1955, a koji predstavljaju početak Zagrebačke škole crtanog filma. Naime, inter negativ snimljen na filmskoj vrpci Ferania potpuno je izblijedio i zahvaljujući činjenici daje original filma bio snimljen na Kodaku, bilo je moguće izraditi nove kopije filma zadovoljavajuće kvalitete. Međutim, iskustvo s prvim filmovima u boji u SAD pokazuje da su mnogi od tih filmova počeli gubiti boju. Tako je npr. i čuveni crtani film "Snjeguljica i sedam patuljaka" W. Disneyja iz 1938. potpuno izblijedio. Ova moćna kompanija imala je dovoljno novaca da se upusti u pokus i to na način da je film uz pomoć kompjutora prenesen na analogni medij, potom na digitalni zapis pomoću kojeg mu je vraćena boja, a nakon toga film je ponovno prebačen na filmsku vrpcu. Premijera ovako restauriranog filma izazvala 106
