ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)
Strana - 104
M. Kukuljica, Vrednovanje i kriteriji za izlučivanje i trajnu pohranu... Arh. vjesn., god. 37 (1994) str. 101-114 izlučivanju ili trajnom čuvanju te o metodama zaštite filmske građe, ne smiju pogriješiti često zbog unikatnosti filmske građe i osjetljivosti filmske vrpce. U mnogih producenata ne postoji još uvijek svijest daje film kulturno dobro, a ne samo komercijalna roba. Otuda i činjenica da je niz originalnih izvornih materijala, nepoštivanjem standarda u korištenju originalnih izvornih materijala za kopiranje novih filmskih kopija, dovelo do oštećenja niza značajnih klasičnih djela animiranog filma. Poznat je također i niz slučajeva kad su producenti protuzakonito poslali originalne izvorne materijale, posebice dugometražnih igranih filmova u inozemstvo, radi izradbe međumaterijala za komercijalnu eksploataciju. Stvarajući dosje o svakom filmu, Hrvatska kinoteka utvrdila je da ne postoji originalni izvorni materijal filma Kad čuješ zvona Antuna Vrdoljaka iz 1969, jer su isti poslani u inozemstvo i zauvijek izgubljeni. Nakon prikupljanja niza kopija, 1983. Kinoteka je uspjela rekonstruirati slikovni i zvučni zapis ovog filma, a izradbom novog inter negativa i inter pozitiva filmje trajno zaštićen. Isto se dogodilo i s filmovima redatelja Zorana Tadića (Ritam zločina iz 1981. i Treći ključ iz 1983), čije je originalne izvorne materijale producent zbog komercijalnih razloga poslao u Beograd. Tijekom 1992. izrađen je novi dubi negativ i dubi pozitiv filma Ritam zločina, pa je i on trajno spašen. Isto treba učiniti i iz jedine postojeće kopije filma Treći ključ i napraviti novi inter pozitiv i inter negativ. Zato je bitna sustavna izradba trezor kopija svih relevantnih filmova za hrvatsku kinematografiju, jer se tada iz ovih kopija mogu rekonstruirati pojedina filmska djela u slučaju oštećenja ili gubitka originalnih izvornih materijala. Zbog prostornih problema Hrvatskog državnog arhiva i Hrvatske kinoteke, koja djeluje u sklopu istog, još 50% originalnih izvornih materijala nalazi se izvan Hrvatske kinoteke, dakle izvan sustavne kontrole i zaštite. Na kraju ovog odlomka koji se odnosi na izlučivanje filmske građe, potrebno je komentirati i stručno mišljenje utvrđeno u australskom udžbeniku iz arhivistike "Keeping archives" iz 1993. (poglavlje o vrednovanju i izlučivanju arhivske građe). Na početku navedenog poglavlja iskazano je stajalište da tek nakon izlučivanja određena građa, pri tome se misli na pisanu građu, postaje arhivskom građom. Potom se navodi podatak da se nakon izlučivanja, obično u arhivskim institucijama, trajno čuva 5% od ukupne producirane pisane građe. Prema svakom filmskom djelu ili filmskom zapisu, a na temelju dvije preporuke UNESCO-a iz 1970. i 1980, nakon njegovog dovršenja, filmski arhivi polaze sa stajališta daje navedeno djelo kulturno dobro i istodobno arhivska građa koju odmah treba zaštititi. Tako je u zakonodavstvima većine europskih zemalja utvrđeno da su producenti nakon prve godine od dovršenja ili nastanka filmskog djela (ili druge filmske građe, dokumentacije i si.) dužni predati nacionalnom filmskom arhivu na trajnu pohranu originalni izvorni materijal ijednu nekorištenu kopiju filma. Pisana grada, čim je nastala, od interesa je za arhivske institucije, koje nakon 104
