ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)
Strana - 59
J. Kolanović, Osnovna načela i smjernice nacrta novoga arhivskoga zakona, Arh. vjesn., god. 37(1994) str. 49-61 mreže državnih arhiva potrebno je imati u vidu i značaj pojedinih županijskih središta za opći razvitak cijele Hrvatske. U tom su pogledu neki gradovi bili zapostavljeni, pa kod revizije o tome treba voditi računa (kao npr. Gospić). Hrvatski državni arhiv je prema nacrtu zakona nadležan za arhivsko gradivo svih središnjih državnih tijela, ali i za arhivsko gradivo koje se odnosi na veći dio države ili je od značenja za nju. Sukladno načelu jedinstvene arhivske službe predviđa se da Hrvatski državni arhiv bude nadležan i za arhivsku građu Hrvatskog sabora, Ureda Predsjednika Republike, Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova. Nadležnost Hrvatskog državnog arhiva za svo arhivsko gradivo državnog značaja ne priječi da se pismohrane pojedinih državnih ministarstava urede prema njihovim stvarnim potrebama i da se rokovi predaje gradiva, kao i korištenja urede sukladno specifičnostima tih ministarstava. Područni državni arhivi nadležni su prvenstveno za arhivsko gradivo tijela i ustanova državne vlasti, ali sporazumno s tijelima lokalne samouprave i uprave, javnih ustanova i poduzeća te privatnopravnih osoba koje obavljaju javne ovlasti (bilježnici) mogu preuzimati i arhivsko gradivo koje nastaje njihovim djelovanjem. Isto tako područni državni arhivi mogu sporazumno preuzimati i arhivsko gradivo privatnih stvaratelja i imatelja bilo poklonom, kupnjom ili preuzimanjem u depozit. Uz već navedene specijalne arhive, kao što su sveučilišni arhivi, Arhiv HRTV i crkveni arhivi, posebnu pozornost treba pridavati i gospodarstvenim arhivima, koji u svjetskoj arhivskoj praksi postaju samostalne ustanove. Oni preuzimaju i čuvaju arhivsko gradivo koje nastaje u privatnim poduzećima. Cjelokupno financiranje državnih arhiva ulazi u državni proračun. Pod financiranjem podrazumijeva se osiguranje sredstava za prostor, za redovnu djelatnost, uključujući i konzervaciju i restauraciju te sigurnosno snimanje, za arhivske publikacije i izložbe, za kontinuirano obrazovanje i za evidentiranje i snimanje povijesnih izvora o Hrvatskoj u inozemstvu. U proračunu Republike Hrvatske mogu se predvidjeti i sredstva za pomoć zaštite arhivskoga gradiva u privatnom posjedu, uključujući i za crkvene arhive koji čuvaju osobito vrijedno arhivsko gradivo za hrvatsku povijest. Pomoć privatnim arhivima može se osigurati i poreznim olakšicama. Odobravanje financijskih sredstava za specijalizirane arhive mora pratiti i racionalnu politiku zaštite arhivskog gradiva. Danas postoji npr. u HAZU nekoliko arhiva, postoje zasebni arhivi pri Instimm za migracije ili arhivsko gradivo u muzejima i knjižnicama. U mnogim slučajevima arhivsko gradivo koje se čuva u nekim od navedenih ustanova moglo bi se preuzeti u državne arhive (kamo često i spada po provenijenciji) te bi se tako racionalizirala zaštita arhivskoga gradiva i ne bi stvarali paralelni sustavi brige za arhivsko gradivo. O ovom pitanju potrebno je provesti detaljnu analizu i u provedbenim propisima donijeti racionalno rješenje. 59
