ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)

Strana - 56

J. Kolanović, Osnovna načela i smjernice nacrta novoga arhivskoga zakona, Arh. vjesn., god. 37 (1994) str. 49-61 4. Jedinstvenost i ustroj arhivske službe Zakon o zaštiti arhivske građe i arhivima, koji je nastao u zakonodavnom sustavu bivše Jugoslavije, ne odnosi se na arhivsko gradivo koje je nastalo djelatnošću Ministarstva vanjskih poslova i vojske.

14 Samim pak Zakonom iz nadležnosti arhivske službe bilo je izuzeto i arhivsko gradivo Ministarstva unutarnjih poslova i SKH. Na taj način praktički su postojale paralelne arhivske službe koje su sasvim samostalno obavijale arhivsku djelatnost za različita područja (vojska, vanjski poslovi, unutarnji poslovi, SKH). Nacrtom novoga zakona predlaže se jedinstvenost arhivske službe koja će obuhvaćati zaštitu arhivskog gradiva i gore navedenih tijela, dakako poštujući sve specifičnosti pismohrana i rokova dostupnosti arhivskoga gradiva takvih stvaratelja. Takvo se rješenje predlaže radi jedinstvenog sustava u obradi arhivskoga gradiva cijele države, a s upravnog i stručnog gledišta omogućava stvaranje jedinstvenih propisa u zaštiti, obradi i informatizaciji arhivskoga gradiva. U tom pogledu u svijetu postoji najrazličitija praksa. Tako npr. ministarstvo vanjskih poslova izuzeto je iz nadležnosti nacionalnog arhivskog sustava u Belgiji, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji i Portugalu, dok se nalazi u jedinstvenom sustavu u Danskoj, Njemačkoj, Irskoj, Luksemburgu, Austriji, Nizozemskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Ministarstvo obrane i Glavni stožer uključeni su u jedinstveni sustav arhivske službe u Danskoj, Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu s time da je npr. u Italiji arhivsko gradivo vojnih postrojbi izuzeto, ali ne i arhivsko gradivo Ministarstva obrane. Ministarstva unutarnjih poslova u svim zemljama spadaju u jedinstveni ustroj arhivske službe. Međutim, arhivsko gradivo sabora-parlamenata gotovo u svim zemljama ima zaseban ustroj, pa tako u svim europskim zemljama postoje zasebni parlamentarni arhivi, osim u Francuskoj i Nizozemskoj. Ovako različit pristup najvećim je dijelom posljedica povijesnog razvoja pojedinih zemalja i njihovih arhivskih službi. Danas je općenita težnja stvaranje jedinstvenog arhivskog sustava koji obuhvaća jedinstveni nadzor i zajedničke standarde. I susjedna Slovenija opredijelila se za takav pristup jedinstvenoj zaštiti svega arhivskoga gradiva. Pitanje jedinstvenosti arhivskoga sustava tijesno je povezano s pitanjem nadležnosti, ustroja i koordinacije nacionalnog arhivskog sustava i arhivske službe. Ovisno o upravnom ustroju pojedinih zemalja stvoreni su centralizirani odnosno decentralizirani oblici arhivske službe, tako da su područni, gradski i komunalni arhivi podređeni središnjoj arhivskoj upravi (Španjolska, Finska, Mađarska, Italija, Švedska, Kina, Izrael, Rusija). U pojedinim saveznim državama postoje dvije razine - savezna i pokrajinska koja zadržava samostalnost (Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Švicarska, Australija, Zakon o arhivskoj građi federacije regulirao je pitanje arhivskoga gradiva Ministarstva vanjskih poslova, vojske i Predsjednika SFRJ. 56