ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)

Strana - 31

B. Zakošek, Razvoj zaštite arhivske građe ... Arh. vjesn., god. 37 (1994) str. 25-48 domene, na koju se, s obzirom da istovjetnost ili sličnost položaja područja u nadležnosti Povijesnog arhiva Rijeka s drugim hrvatskim krajevima (ovisno dakako o konkretnoj državnoj pripadnosti), nećemo posebno osvrtati, uočili smo i druge oblike. Ponekad zbog političkih ili kulturnih razloga, ponekad pak kao obična otimačina (tada govorimo o "zaštiti" arhivske građe), arhivska građa s "našeg" područja često je bila predmet organiziranog seljenja, evakuacije ili naprosto raznošenja. Već smo ranije spomenuli kako je raznesen stari devinski arhiv. No, ima i niz drugih primjera. Ubrzo nakon gašenja Isusovačkog kolegija u Rijeci, činovnik riječkog Gubernija, uređujući sukladno nalogu viših vlasti, otprema 17. VI. 1786. sve arhivalije ukinutog reda Namjesničkom vijeću u Budim.

32 U pomutnji što su je na širem evropskom prostom izazvali napoleonski ratovi, poduzete su 1797. i 1806. godine višesmjerne evakuacije arhivske građe. Odredište privremene pohrane za najvažnije spise Gubernija, Građevnog ureda i Ureda tridesetnice, postali su tada Bjelovar i Senj, dok je s druge strane iz nekoliko sjeverno talijanskih gradova (Vicenza, Padova, Verona i Venecija) građa bila prebačena u Rijeku. Kasnije je ta građa vraćena na svoje prvotno mjesto.

33 Središnje državne vlasti odnosile su građu s terena i kada istoj nije prijetilo uništenje uslijed ratnih okolnosti. U razdobljima bez sustavno izgrađene mreže županijskih, regionalnih ili gradskih arhiva, pohranu primorsko-goransko-istarskih arhivalija u središnjim državnim ili zemaljskim arhivima ne možemo uvijek ocijeniti kao izraz kolonijalnih i centralističkih namjera, iako su implicitne posljedice takve politike svakako ponekad bile takve. Nakon stoje 1840. godine Kućni, dvorski i državni arhivu Beču postao središnja arhivska ustanova za cijelu austrijsku carevinu, kojoj je cilj bio, u interesu državne uprave i znanosti objediniti sve politički i povijesno osobite i važne dokumente, steklo se u toj i drugim bečkim kulturnim ustanovama i podosta arhivalija "naše", najviše istarske provenijencije.

34 Opisano je svjedočenje o otpremi najvrednijih spisa iz arhiva kameralnih imanja u Fužinama 1858. godine u Beč.

35 Sustavno je iz Rijeke u Budimpeštu do 1877. godine bila prenošena građa Riječkog gubernija nastala do 1848. godine.

36 Imamo podatke i o tome, kako je viša vlast u Zadru naredila Preturi u Rabu da B. Stulli, n. dj., str. 14. B. Stulli, n. dj., str. 46. Samo kao primjer za literaturu o toj građi spomenut ćemo knjigu G. Birkfellnera, Glagolitische und kyrilische Handschriften in Oesterreich. U Sveučilišnoj biblioteci u Beču nalazi se tzv. Diplomatarium fluminense, riječki diplomatički zbornik, koji sadrži isprave iz razdoblja 1405-1580. god. Podaci prema: B. Stulli, n. dj., str. 35 i 44. Godine 1934. iz bečkog Hofkammerarchiva je u Rijeku vraćena građa Gubernija iz razdoblja od 1802. do 1809. godine; PAR, izdvojeni spisi, br. 27. B. Stulli, n. dj., str. 29. F. Perroni, n. dj., str. 62. Perroni nas upućuje u tada temeljnu literaturu o riječkim arhivalijama u Budimpešti, a to su tekstovi Giuseppea Viezzolija: "Fluminensianell'Archivio Nazionale di Budapest" i "La Compagnia di Gesu a Fiume, 1627-1773." 31