ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)
Strana - 217
T. Puškadija-Ribkin, Vodeni znakovi papirane zagrebačkoga Stolnog kaptola, Arh. vjesn., god. 37 (1994) str. 209-220 razdoblja kada je papirana u Novoj Vesi pouzdano radila (1770. do približno 1795.). Nađeni VZ uspoređivani su s poznatima i već objavljenima 59 , a među preostalima pokušala se naći neka simbolična veza sa zagrebačkim Stolnim kaptolom. Prvi koji je tome odgovarao bio je prikaz starijeg čovjeka s bradom i krunom na glavi, ogrnuta plaštem, u rukama je držao vladarsko žezlo i jabuku, na lijevoj strani arka papira, a na desnoj strani slova "CZ" u kružnici, što je jasno označavalo "Capitulum Zagrabiense". Slika je nedvojbeno ukazivala na sv. Stjepana kralja 60 (slika 1). Daljnje traženje bilo je već znatno jednostavnije. Naime, iz popisa inventara papirane u Novoj Vesi iz 1785. 61 vidi se da se proizvodilo 6 vrsta papira, pa je bilo potrebno ili bar poželjno naći još najmanje 5 VZ s oznakom "CZ" stoje i uspjelo (slike 2-6). Ponovnim pregledavanjem spisa s prikazanim VZ moglo se utvrditi daje papir čak i s istim VZ i istoga formata bio vrlo neujednačene kakvoće, neki su bili prvorazredni, a neki ispod razine. Moglo bi se to objasniti sposobnošću majstora papimičara, ali i uvjetima proizvodnje, 62 a posebno nejednoličnim dotokom vode koja je tjerala mlin, povremeno onečišćenom vodom potrebnom pri proizvodnji papira, nejednoličnom kakvoćom i uporabom ljepila. Tako su neke "partije" papira s istim VZ premalo lijepljene pa je papir "pahuljast", neke prejako tako daje "proziran" i krhak po mbovima. Razlog bi mogao biti i u tome što se ljepilu dodavalo previše antiseptika kako bi se usporilo moguće pljesnivljenje, ali se time povećala kiselost papira što je uvjetovalo njegovu krhkost. Iako je količina proizvednoga papira bila relativno mala, 63 tako da niti količinom niti kakvoćom nije pokrivala potrebe ni kaptolske administracije, ne treba isključiti mogućnost da se dio papira i prodavao kako bi se pokrili troškovi nabave sirovina i proizvodnje. To bi trebala pokazati moguća kasnija istraživanja. Papirane zagrebačkoga Stolnog kaptola možda nisu imale veće gospodarstveno značenje, prvenstveno zbog nepovoljna smještaja papirana i pomanjkanja sposobnoga papimičara, a ipak je njihova kulturnopovijesna vrijednost velika, jer ukazuje na to da i na tom polju, barem u saznanjima i nastojanjima nismo zaostajali za tadašnjom Europom. Na kraju se može spomenuti da se u literaturi i spisima spominju još neke papirane izvezeno je u Transilvaniju i Banat papira u vrijednosti od 1914 f. G. Eineder, nav. dj., bilj. 7; V. Thiel, nav. dj., bilj. 3 i 6; J. Šorn, nav. dj., bilj 9. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Zagreb 1979, str. 547. Potvrda tome je i mali pečat Stolnoga kaptola s prikazom sv. Stjepana kralja (L. Dobronić, Biskupski i kaptolski Zagreb, Zagreb 1991, str. 140). M. Despot, nav. dj., str. 79/80. Među ostalim predmetima u papirani spominju se: "3 pari formih za kanczelai paper, 1 par formih za koncept paper, 1 par formih za diflovak (tiskarski papir - vidi Belostenec: charta...), 4 pari formih za post paper, 3 pari formih jeden za veliki regal paper, drugi za mali regal paper, jeden za karton...", tj. 6 vrsta papira i karton. C. G. Täubel, nav. dj., bilj. 2, Bd. 2, str. 76. Vidi bilj. 30 i 31. 217
