ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)
Strana - 130
S. Ćosić, Prinos poznavanju tajništva i arhiva Dubrovačke Republike, Arh. vjesn., god. 37 (1994) str. 123-145 u bližim ili daljim rodbinskim vezama, čineći tako jednu relativno zatvorenu društvenu skupinu unutar Antuninske bratovštine. 20 Uz uobičajene poslove u vijećima kao što su: Vođenje zapisnika, protokolarno čitanje odluka, izbor dužnosnika (pri balotaži su im pomagali kancelari), vođenje državne prepiske, sastavljanje koncepata svih pisama i uredbi koje su izglasavane u vijećima, čuvanje arhivskih registara, itd., tajnici su dobivali sve više novih poslova. Odlukom Senata 1571. oni se obvezuju pripremati akreditive i dokumente za sve dubrovačke predstavnike u inozemstvu, a također po njihovom povratku primati i čuvati sva njihova izvješća i zapažanja. 21 Također su morali sastavljati i diplomatske šifre i dešifrirati diplomatsku poštu. Od 1624. odlukom Velikog vijeća morali su bilježiti i dmgi prijedlog u Senatu čak ako se on i ne izglasa, pa su od tada zapisnici Senata precizniji s više pismenih obrazloženja pojedinih odredbi. 22 Od 1624. tajnici su vodili poslove izdavanja uvjerenja o dubrovačkoj državnosti i pripadnosti plemićkom redu te su izdavali putovnice i razne državne potvrde (Fides et atestata) što im je znatno povećalo zaradu. Nadzor nad svim službama, pa tako i nad tajničkom, obavijali su provizori (proveditori) koji su provjeravali da tajnici ne unose u zapisnike nepotvrđene odluke, o čemu je Senat odlučio još 1585 23 Ugled tajnika osobito je porastao poslije potresa 1667. kada je na ta dužnost izabran dotadašnji kancelar Ivan Luka Antizza, koji se poslije stadija prava i doktorata u Rimu vratio u rodni grad. Iz nekoliko odluka Senata u tim teškim vremenima za Republiku očituje se jačanje njihovog ugleda. Godine 1677. tajnici su izuzeti od zatezanja isplate plaće, što je prakticirano za ostale službenike. To se obrazlaže njihovom velikom odgovornošću i zauzetošću državnim poslovima. 24 Tajnička plaća inače nije bila velika, ali je ta služba donosila niz pogodnosti, olakšica i privilegija, kao rijetko koja sinekura. Senat je npr. 1690. odobrio posebnu isplata gradskom medikusu koji je vodio na liječenje u Veneciju bolesno dijete tajnika Miha Allegrettija. Tom je prilikom izglasano da se tajnikovoj obitelji pomogne s 200 perpera. 25 Prilikom smrti tajnika Marina Orbinija 1687. Senat je izglasao trošak od 40 perpera za pogreb te 30 perpera za rodbinu, uz obvezu da će se država pobrinuti za otpremninu njegovih nećakinja. 26 U 18. st. ta je praksa bila redovita uz mnogo veći trošak. Više puta Senat je isplaćivao tajnike posebnim novčanim iznosima ili ih je oslobađao raznih dadžbina. Godine 1758. fond tajništva povećao se 20 Genealogija Antunina, Povijesni arhiv Dubrovnik. 21 Consilium Rogatorum, 60,22. 9. 1571, f. 197. 22 Liber Croceus, c. 495, f. 249. 23 Consilium Rogatorum, 67, 24. 1. 1583, f. 74', 75. 24 Isto, 123,23. 11. 1677, f. l',2. 25 Isto, 130, 26. 2. 1690, f. 189', 190. 26 Isto, 128, 12. 1. 1687, f. 175', 176. 130
