ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)

Strana - 119

D. Majnarić, Razvoj, vrednovanje i čuvanje tonskih zapisa (fono građe), Arh. vjesn., god. 37 (1994) str. 115-122 Sredinom pedesetih godina decilitne i ostale ploče zastarjele tehnologije (78 okretaja) su trebale u fonotečnim prostorima (koji su uvijek bili skučeni) osloboditi prostor magnetofonskim vrpcama i preseljene su u neadekvatna (za ovakvu građu) skladišta na Otok kod Save (Sveta Klara). Poplava koja je 1964. godine pogodila Zagreb i okolicu dovršila je devastaciju ovih, za povijest hrvatske glazbene interpretativne kulture, nezamjenjivih izvora. Dmgi primjer je zamjena mono snimaka STEREO zapisima, gdje dolazi do tzv. otpisa velike količine tonske građe, čija je valorizacija i prosudba bila prepuštena individualnim afinitetima, jer opći čvrsti kriteriji nisu postojali. Konačno, treba spomenuti i dio političke devastacije (naročito 1945), kad su mnoge snimke hrvatske glazbene i govorne baštine uništene, a naročito one iz razdoblja od 1941. do 1945. O tome svjedoče primjeri decilitnih ploča sačuvanih kod privatnih kolekcionara koji su se nakon 1991. počeli javljati. Današnja tonska građa Hrvatskog radija smještena je u tri osnovna fundusa: 1. Fonoteka (s preko 13000 ploča i 165000 vrpci) 2. Govorna fonodokumentacija (preko 4000 vrpci) 3. Fonodokumentacija obrazovnog i dječjeg programa. (Ovo se odnosi samo na tonske arhive nacionalne državne radiopostaje - za područne radiostanice bi stanje trebalo istražiti.) Dok bi se općenito moglo konstatirati daje sistematizacija i evidencija građe uredna i u procesu uvođenja kompjutorizacije, prostorni uvjeti su neadekvatni, skučeni i ne odgovaraju današnjim standardima čuvanja tonske građe (IASA), što se može konstatirati uvidom i usporedbom sa sličnim arhivima u BBC-u, ARD-u i ORF-u koji su taj problem riješili. Budući daje pretvorba društvene imovine zahvatila i diskografske kuće, postojala je opasnost da se s dioničkom diobom kapitala rasproda fonoteka najveće nacionalne diskografske tvrtke Croatia records (bivši Jugoton), koja sadrži glazbeni i govorni arhiv od neprocjenjive kulturne vrijednosti. Da bi se spriječilo raspačavanje i neželjena devastacija spomenutog fundusa, a u svezi sa Zakonom o zaštiti arhivske građe i arhivima, odlukom Ministarstva prosvjete i kulture Republike Hrvatske zadužen je Hrvatski državni arhiv, da osnuje stručnu komisiju koja će valorizirati spomenutu građu. Uvidom u spomenuti fundus i višemjesečnim radom, Komisija je konstatirala da više od 98% građe potpada pod arhivsku zaštitu. Prilikom valorizacije Komisija je primijenila međunarodne kriterije. Nakon opće evidencije koja je obavljena (programske knjige i popisi), predstoji ogroman posao sistematizacije i eventualnog preseljenja u prostor Hrvatskog državnog arhiva. Tvrtki Croatia Records će se ostaviti mogućnost izdavanja i komercijalne eksploatacije putem presnimki nultog zapisa (Master Tape). 119