ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)

Strana - 117

D. Majnarić, Razvoj, vrednovanje i čuvanje tonskih zapisa (fono građe), Arh. vjesn., god. 37 (1994) str. 115-122 Pedesetih godina napuštena je stara tehnologija proizvodnje ploča na 78 okretaja. Slijedi veliki napredak u postizanju snimljene kvalitete zvuka i prostornosti (STEREO), čime su nosači zvuka dobili na značaju kao trajna umjetnička i arhivska vrijednost. Na izložbi radioopreme u Berlinu 1963. pojavljuje se novi nosilac zvuka. Nizozemska tvrtka "Philips" izlaže kompaktnu glazbenu kasetu s prilagođenim, već ranije usavršenim magnetofonskim uređajem za snimanje i reprodukciju zvuka. Novije nosilac zvuka vrlo brzo prihvaćen sa svim svojim prednostima i nedostacima (jednostavno umnožavanje što omogućuje piratizaciju). Tehnika snimanja zvuka i dalje se usavršava. Godine 1972. japanska tvrtka DENON snimila je zvuk s uređajima koji rade na principu pulsno-kodne modulacije i tako počela prva u svijetu primjenjivati analogno digitalnu konverziju audio signala. Pet godina kasnije, 1977. prikazane su također u Japanu gramofonske ploče snimljene i reproducirane pomoću lasera. Ovi pronalasci (Compact Disc, Digital Compact Caseta, DAT i Mini Disc) otvaraju novu stranicu u povijesti razvoja tehnike snimanja zvuka. Razvoj u Hrvatskoj Prva demonstracija fonografa u Hrvatskoj održana je u Zagrebu u hotelu "K caru austrijanskom" (Ilica 4, danas robna kuća NAMA) 1890. godine, trinaest godina nakon njegova pronalaska. Dvanaest godina kasnije (1902) napravljene su u velikoj dvorani tadašnjeg hotela "Pruckner" (Ilica 44) prve snimke zagrebačkih kazališnih umjetnika. Prva produkcija gramofonskih ploča u Hrvatskoj (i u bivšoj Jugoslaviji) "Edison Bell", osnovana je također u Zagrebu 1924. godine. Ista je posjedovala tiskaru (prešaonu ploča), galvanoplastiku i montažu gramofona od uvoznih dijelova. Svjetska ekonomska kriza (1933) koja se odrazila i u nas, dovela je vlasnika pod stečaj. Strojeve otkupljuju obrtnici Dragutin i Zora Križanec i osnivaju u Zagrebu 1938. tvrtku "Elektroton". Ista je zapošljavala dvanaest radnika i godišnje izdavala 60 000 ploča licencnih (stranih) programa i programa hrvatskih izvođača. Nakon završetka Dmgog svjetskog rata "Elektroton" je odlukom Radio komiteta vlade FNRJ zatvoren (imovina prethodno nacionalizirana), a 1947. godine u Zagrebu je osnovana Tvornica za izradu gramofonskih ploča Jugoton. Nova je tvornica preuzela opremu nekadašnjih tvrtki "Edison-Bell-Penkala" i "Elektroton" i tom je prilikom izvršena jedna od najvećih diskografskih devastacija, jer se u novoj tvrtki Jugoton naprosto nisu arhivirali tonski zapisi brojnih djela koja su sačinjavala za ono vrijeme bogati katalog spomenutih tvrtki. Zahvaljujući privatnim kolekcionarima možemo zaključiti da se radilo o većem broju tonskih zapisa važnih za hrvatsku kulturnu baštinu, no o tom ću problemu još govoriti u nastavku ove teme, jer to nije bio jedini tonski arhiv. S relativno skromnom tehničkom opremom Jugoton (u ono vrijeme u Ilici) je započeo izgradnju cjelokupnog tehnološkog procesa proizvodnje gramofonskih ploča od snimanja, urezivanja, galvanoplastike do tiskanja (prešanja). Novi pronalasci elektroakustike primjenjuju se u Hrvatskoj sa zakašnjenjem od 5 do 10 godina. Ono stoje s kulturološkog stajališta najhitnije je, da se uz proizvodnju i distribuciju nosača zvuka (u ono vrijeme ploča), razvijala i vlastita produkcija snimaka, 117