ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)
Strana - 110
M. Kukuljica, Vrednovanje i kriteriji za izlučivanje i trajnu pohranu... Arh. vjesn., god. 37 (1994) str. 101-114 imaju određenu dokumentarnu i povijesnu vrijednost, tj. svjedoče o živom, društvenim zbivanjima te gospodarskom razvoju u određenom trenutku. Kad je riječ o prosudbi animiranog filma, odmah se nameće dilema koja na prvi pogled izgleda teško rješiva: kako vrednovati jedan "mini" film, a kako npr. antologijsko djelo Vlade Kristla Don Kihotl Ili kako vrednovati određeni naslov iz namjenske serije Baltazar u odnosu na druga antologijska djela, kao što su filmovi Zid Ante Zaninovića ili Satiemania Zdenka Gašparovića? Rješenje je u sagledavanju njihove vrijednosti unutar podvrste, tj. unutar animiranog filma. Veliku pomoć u prosudbi animiranog filma, iako nikada nije izrađena rang lista 20 najboljih animiranih filmova Zagrebačke škole crtanog filma, pmža činjenica što su se vrijednosti pojedinih filmova dokazale velikim međunarodnim priznanjima, a tako ih je ocijenila i filmska kritika. Stalna mogućnost usporedbe sa svjetskim vrijednostima na Svjetskom festivalu animiranog filma, koji se preko 20 godina sustavno održava u Zagrebu, problem vrednovanja animiranih filmova i iznalaženje adekvatnih kriterija učinila je lako rješivim u odnosu na prosudbu drugih vrsta kratkometražnih filmova. Filmski kritičari, koji su najpozvaniji za estetsku procjenu dokumentarnih filmova, ne bi se tako lako dogovorili oko izbora 20 najboljih dokumentarnih filmova, iako su i tu mnogi naslovi s vremenom postali prepoznatljivi po svojoj vrijednosti. Nova generacija filmskih kritičara i publicista, posebice onih oko časopisa Film, prva je započela revalorizaciju hrvatske filmske baštine od, do tada gotovo zaboravljenog doajena hrvatskog filma Oktavijana Miletića, uspostavivši nove kriterije u vrednovanju filmskih djela. Teškoća je u tome, što je posljednjih godina izostalo sustavno recenziranje kratkometražne produkcije, pa je mnogo teže izvršiti njezinu procjenu iz 80-ih godina negoli recimo 60-ih i 70-ih godina. Lakši dio posla u okvim kratkometražnog filma bilo je ocijeniti dokumentarne filmove koji su se s vremenom dokazali kao zapažena filmska ostvarenja, što se može reći i za podvrstu kratkog igranog filma te za dio namjenskog filma, koji se bave drugim umjetnostima, posebice likovnom umjetnošću. Zbog nepreciznih podataka u dostupnoj dokumentaciji Zagreb filma, nije ni brojčano, a ni statistički iskazana ocjena dokumentarnog filma unutar kratkometražnog filma. Zasigurno bi i dokumentarni film, kao i kratki igrani film te filmovi o dmgim umjetnostima, po visini ocjena i utvrđenim kategorijama, ravnopravno stajali uz bok animiranom filmu. Najteže je bilo ocijeniti tzv. "sivo" podmčje namjenskog filma, tj. one filmove koji su se u velikom broju producirali 50-ih i 60-ih godina, a zapravo su prigodničarski filmovi koji se odnose na sve vrste obljetnica i proslava karakterističnih za ondašnji sustav. U prosudbi Zbirke filmova Zagreb filma jednaka pažnja posvećena je izrazitim autorskim filmovima, kao i komercijalnim filmovima ili pak onima namijenjenim dječjem uzrastu. Npr. u animiranoj seriji o profesoru Baltazaru i pored namjenskog 110
