ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)
Strana - 103
M. Kukuljica, Vrednovanje i kriteriji za izlučivanje i trajnu pohranu... Arh. vjesn., god. 37 (1994) str. 101-114 pak obratno, a to je češći slučaj, iz tv-serija sve češće se rade filmska djela (npr. film Glembajevi Antuna Vrdoljaka iz 1988, film Dora Zvonimira Berkovića iz 1993. i dr.). Ova činjenica upozorava daje potrebno čuvati filmska djela u svim poznatim i dostupnim preradbama, iako osim ovih navedenih slučajeva one nisu uobičajene. Kad je riječ o kratkometražnom filmu, posebice dokumentarnom i namjenskom, budući da oni bilježe zbilju, a i zbog zadate dužine filma (u prošlosti i zbog autorove, producentske ili pak državne cenzure), veliki dio snimljenih kadrova nije uvršten u film. Kako ovi filmovi najizravnije svjedoče o vremenu, određenim ličnostima i njihovim sudbinama, potrebno je čuvati sve ostatke (restove) filma. Izlučivanje stranih filmova koje Hrvatska kinoteka dobija nakon prikazivanja iz kino mreže, a na temelju Zakona o kinematografiji, koji obvezuje sve uvoznike da Kinoteci predaju jednu kopiju uvezenog filma nakon isteka licence, provodi se na temelju utvrđivanja tehničkog stanja pojedinih kopija i na temelju estetskih kriterija. To pretpostavlja sustavno praćenje svjetskog filma. Treba napomenuti da se filmska građa najvećim dijelom nalazi u depozitu Hrvatske kinoteke, izuzev one filmske građe koju je Kinoteka otkupila, dobila na poklon, razmijenila ili je Ministarstvo kulture i prosvjete financiralo izradbu novih trezor kopija ili izvornih materijala ugrožene filmske građe. Do sada su izrađene trezor kopije za 60% fonda dugometražnog igranog filma, 70% animiranih filmova i 30% dokumentarnih i namjenskih filmova. Filmska građa koja čini dio nacionalnog filmskog fonda, a koja se čuva u Hrvatskoj kinoteci, budući da je nastala radom filmskih producenata i filmskih djelatnika, vlasništvo je istih i oni imaju pravo na korištenje deponirane građe, a u skladu s Međunarodnim sporazumom filmskih proizvođača i filmskih arhiva. Dakle, s jedne strane, riječ je o pravu producenata na komercijalno korištenje filmskog materijala te prava autora filma na proizvedeno djelo u skladu sa Zakonom o autorskim pravima. Bitna funkcija Hrvatske kinoteke, kao nacionalnog filmskog arhiva, a kao takva utvrđena je i Statutom Međunarodnog udmženja filmskih arhiva (FIAF), sastoji se u sustavnom provođenju potrebnih mjera zaštite originalnih izvornih materijala, praćenju njihovog tehničkog stanja i kad je nužno, poduzimanju adekvatnih mjera zaštite. Da bi se sačuvao čitav proces nastanka filmskog djela i cjelovita slika hrvatske kinematografije, sustavno se prikuplja i čuva i sva popratna građa uz film: scenariji, knjige snimanja, fotografije, foto-dokumentacija, plakati, scenografske i kostimografske skice i predlošci, a u svrhu znanstvenih i stručnih istraživanja. Odluka o čuvanju, tj. trajnoj pohrani ili pak izlučivanju određene filmske građe već je čin njezinog vrednovanja. U toj prvoj fazi polazište za vrednovanje su tehničko stanje, tehnološki aspekti i kriteriji čuvanja filmske građe, što pretpostavlja i poznavanje svih tehnoloških aspekata njezinog nastanka. Djelatnici koji rade na procjeni filmske građe, od pregledača filma, koji utvrđuje tehničko stanje do filmskog savjetnika i filmskog tehnologa koji donose odluke o 103
