ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)
Strana - 93
J. Kolanović, Hrvatsko običajno pravo... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 85-98 sudaca koji nisu poznavali hrvatsko običajno pravo (de consilio certorum iurisperitorum et iudicum curie nostre Latinorum, qui consuetudines Crohacie tamquam inassueti in eis penitus innorabant). Kako je presuda donesena protivno postojećim običajima u krajevima Hrvatske (in partibus Crohativis), oštećena strana je učinila prosvjed zahtijevajući da se zatraži tumačenje pravih hrvatskih običaja (veriorum consuetudinum Crohacie) na Kninskom sudu (in iudicio castri et sedis Tininii) gdje starci, stručnjaci u običajnom pravu prikladno izlažu i jasnije tumače prava Hrvata (ubi iura Crohatorum convenienter redduntur et clarius lucidantur per homines antiquos Crohacie in talibus expertos). Stoga je Karlo Drački dao nalog svojim službenicima da osobno pođu na sudište u Knin (ut personaliter accédèrent ad sédem iudicii dicti castri Tininii) te pozovu starce tih hrvatskih krajeva koji poznaju običaje (Et vocatis per eos antiquioribus hominibus dictarum parcium Crohacie, qui scirent consuetudines ipsarum parcium), s njima spor ponovno ispitaju i donesu odluku u skladu s "hrvatskim običajima" (iuxta consuetudines Crohativas). Oni su to i učinili i poništili prvotnu presudu jer Ivan Nelipić nije mogao prema hrvatskom običajnom pravu na spomenuti način ući u posjed (modo premisso secundum consuetudinem Crohativas antedictas). I nakon što je ispravno obaviješten o spomenutim običajima (et perpeti volentes, tamquam de dictis consuetudinibus veritice informatï), Karlo poništava prijašnju presudu. Gornja isprava omogućuje nam bolje razumijevanje sudske prakse na području komunalnih društava u kojima je na snazi bilo i statutarno pravo i "hrvatsko običajno pravo". 1) U dalmatinskim komunama sudili su "iurisperiti et iudices latini", koji su se u parnicama oslanjali najvećma na opće pravo (ius commune) ih na običajno pravo mjesta odakle su došli (kao npr. iuxta Regni Sicilie consuetudines), dakako poštujući temeljne odredbe statuta pojedinih gradova. 2) Hrvatsko običajno pravo ("consuetudines Croatorum", "consuetudines Crohacie", "iura Croatorum") imalo je obveznu snagu na onom području distrikta koji je naknadno priključen komuni, dakle, na području na kojem gospodarsko-društveni život nije bio reguliran statutima već posebnim pravnim sustavom što ga izvori nazivaju "consuetudines Croatorum". To dokazuje i poništenje presude u posjedovnom sporu između cetinskog kneza Ivana Nelipića i plemića Vulkeca i Ostoje Nenadića. U tom svjetlu valja promatrati i kodifikaciju običajnog prava sadržanog u Novigradskom zborniku i Vranskom običajnom pravu, pa i dijelove Zadarskog katastika u kojima se uređuju gospodarsko-društveni odnosi na feudima u Vrani i Ljubi. Mletačka sudska praksa poštuje to drevno hrvatsko običajno pravo i upravo u tu svrhu traži i njegovo kodificiranje. 3) Kninski sudbeni stol, koji je ujedno i Banski sudbeni stol, bio je i mjesto autentičnog tumačenja hrvatskog običajnog prava. A njegovi tumači bili su "starci" (homines antiqui Crohacie), stručnjaci za hrvatsko običajno pravo (in talibus consuetudinibus expertï). To isto potvrđuju i dvije isprave iz XV. st., koje su unesene među "Dukale i terminacije" zadarskoga kneza, pa su prema tome bile i svojevrstan 93
