ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)
Strana - 75
M. Kukuljica, Metode, mjere i otvorena pitanja zaštite filmske grade. Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 69-84 Pored potrebe za cjelovitom revalorizacijom ovih filmova, zajedničkim radom i unapređivanjem novih tehničkih rješenja i mogućnosti prebacivanja filmova sa starih formata na nove nosače i standardizirane formate omogućila bi se njihova kvalitetnija prezentacija, kao i međusobno upoznavanje te istraživanje u jedinstvenom europskom projektu. Činjenica je da kod izravnog prebacivanja projekcijom na negativ u kameri preko odgovarajućih leća i to postupkom kvadrat po kvadrat, zbog starosti originalne filmske vrpce na 9,5 mm ih 8 mm standard, oštećenja slike i perforacije teško je dobiti dovoljno oštru i kvalitetnu sliku. Zanimljivo je da su se naši filmovi u to vrijeme prikazivali na smotrama širom Europe (1931-1937) od Pariza, Amsterdama, Budimpešte, Berlina, Barcelone i drugih značajnih europskih kulturnih centara. Postoje u Kinoteci priznanja filmovima Miletića i Paspe potpisana od oca filma Louisa Lumiera, kao predsjednika žirija u nizu smotri amaterskog filma. 3. Izrada dubi pozitiva (ili inter pozitiva) u svrhu zaštite originalnih izvornih materijala (1953-1970) a) Zaštita nacionalnog filmskog fonda Kad je riječ o stanju filmskog fonda u našoj Republici, zapravo su trajno i adekvatno zaštićeni oni filmski materijali koji su bih na zapaljivoj filmskoj vrpci, jer su postupkom prebacivanja na nezapaljivu filmsku vrpcu izrađeni novi izvorni materijali (dubi negativ, dubi pozitiv i kopije). Riječ je o građi koja obuhvaća razdoblje od 1903. do 1953. godine. Svi kratkometražni i dugometražni filmovi nastali nakon 1953. godine, čak i novoproizvedeni filmovi nalaze se u opasnosti od oštećenja originalnih izvornih materijala budući da producenti, radi uštede nisu izrađivali tzv. »pre print materials«, međumaterijale za komercijalno iskorišćivanje. Posebno je zabrinjavajuća situacija zbog pretjerane eksploatacije animiranih filmova te ostalih kratkometražnih filmova, posebno dokumentarnih i to onih naslova koji su nagrađivani u svijetu te su imah određeni komercijalni uspjeh. Producenti ne vode uopće dokumentaciju o tehničkom stanju pojedinih originalnih izvornih materijala, a također ne postoje ni podaci o medumaterijalima ako su izrađeni za pojedine naslove. Od početka proizvodnje filmova ne poštuju se u svijetu usvojeni standardi o korištenju originalnih izvornih materijala (najviše 10 puta). Kinoteka Hrvatske odmah od svog osnutka započela je, istodobno s preuzimanjem filmske građe, sustavno pratiti sudbinu svakog pojedinog naslova, u prvoj fazi posebno dugometražnih igranih filmova. Tako je, naprimjer, ustanovljeno da su izgubljeni originalni izvorni materijali dugometražnog igranog filma Kad čuješ zvona Antuna Vrdoljaka, kao i početnih 10 minuta originalnog izvornog materijala dugometražnog igranog filma Kaja ubit ću te, Vatroslava Mimice. Od filma Ritam zločina Zorana Tadića, originalni izvorni materijal poslan je u Beograd, jer je koproducent bio Centar 75
