ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)
Strana - 73
M. Kukuljica, Metode, mjere i otvorena pitanja zaštite filmske grade. Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 69-84 Jedan od razloga su mnoge nesreće vezane uz eksplozivne karakteristike zapaljive filmske vrpce, pa su mnoge dragocjene zbirke na taj način uništene, a drugi razlog je u to vrijeme nepostojanje izgrađenog sustava čuvanja i pohranjivanja filmske građe. Filmska vrpca na substandardnim formatima od njihova pronalaska izrađivana je na nezapaljivoj filmskoj podlozi. Stari filmski formati filmske vrpce (npr. 9,5 mm format) uvedeni su u svjetsku uporabu 1922. a format standard 8 mm 1932. Kod nas ovi su se formati zadržali mnogo duže u uporabi, tako npr. format 9,5 mm do kraja 30-tih godina, a format standard 8 mm do kraja sedamdesetih godina. U svijetu su ti formati napušteni krajem tridesetih godina. Činjenica je da su ih najviše koristili amateri u svoje osobne svrhe, pa se i najveći dio filmova na tim formatima sačuvao do današnjih dana u privatnim zbirkama. S druge strane, predratna produkcija igranih filmova u Hrvatskoj gotovo je u cijelosti izgubljena. Upravo zahvaljujući nedostupnosti za širu uporabu sačuvane su dragocjene zbirke filmova na starim formatima (9,5 mm i 8 mm standard) Oktavijana Miletića, dr. Maksimilijana Paspe, arhitekta Stjepana Planica (1930-1937) koje su omogućile da se popuni ogromna praznina u hrvatskoj filmskoj baštini koja se odnosi na dvadesete i tridesete godine. Tijekom 1981. godine otkupljena je cjelovita zbirka Oktavijana Miletića na formatu 9,5 mm koja se odnosi na razdoblje od 1927. do 1935. te zbirka dr. Maksimilijana Paspe (1928-1960) na formatima 9,5 mm i 8 mm standard, a pred Kinoteku Hrvatske postavljen je zadatak kako tu dragocjenu filmsku građu učiniti dostupnom široj kulturnoj javnosti i istraživačima te kako je trajno zaštititi. Na sreću, uz filmove smo otkupili i projektore 9,5 mm te 8 mm standard, a i putem drugih otkupa stvorena je vrijedna kolekcija projekcijske tehnike upravo za te formate, što omogućuje njihovo prikazivanje. U nekim zemljama i to je problem zbog izgubljene projekcijske tehnike. Inovacijskim postupkom korištenim po prvi put za potrebe Hrvatske televizije krajem šezdesetih godina, svoje amaterske filmove prebacio je, ali nažalost ne u cijelosti već samo inserte, sam Oktavi jan Miletić. U dogovoru s našim poznatim snimateljem Hrvojem Sarićem 1983. nakon niza pokušaja uspjelo se dobiti zadovoljavajuću kvalitetu i odlučili smo se za prebacivanje ovih filmskih zbirki izravno sa 9,5 mm i 8 mm standard na 35 mm vrpcu. Uz pomoć profesionalnog formata 35 mm ovi su filmovi prikazani na nizu tribina, kao i u nizu emisija na Hrvatskoj televiziji i tako je omogućena njihova prava valorizacija. U razdoblju od 1983. do 1991. godine sa starih formata 9,5 mm i 8 mm standard prebačen je na 35 mm vrpcu (izrada dubi negativa i kopija) sljedeći broj filmova: - 1983. godine: 3.101 metar (27 naslova) filmovi O. Miletića i M. Paspe; - 1984. godine: 4.404 metra (21 naslov) filmovi O. Miletića, M. Paspe i oni iz zbirke S. Planica; 73
