ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)

Strana - 177

J. Ilić-Dreven, »Ozaljske« igraće karte. Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 171-180 jakim utjecajem Italije koja je zadržala talijanske oznake. Negdje krajem 18. st. (ne zna se pouzdani datum), umjesto francuskih naziva na karte za tarok počela su se u Italiji upisivati imena na talijanskom jeziku. U tom kasnijem razdoblju počela se proizvoditi i jedna romantizirana verzija lombardijskog tipa tarok karata koja je istiskivala ovaj naš opisani. Isto tako, ako uspoređujemo dizajne tarok karata koje su najsličnije ovim našim »ozaljskim«, vidimo da su sve datirane oko polovice 18. st. Sve bi ovo ipak trebala biti neka prevaga u korist tvrdnje da karte nisu proizvedene nakon 1753. g. (Da ponovim kako bi bilo zanimljivo kada bi mogli pronaći tko čuva one Quaritcheve karte, jer ako su identične ovim našima mogli bi eventualno doći do još kojeg podatka.)

13 Suprotno uvriježenom mišljenju kako su tarok karte od svog početka i prvenstveno bile namijenjene za proricanje sudbine, novija su istraživanja pokazala da su se tarok karte dugo vremena koristile jedino za igru. Gatanje je postalo popularno tek u 18. st., nakon 1781. g. te izdavanja djela Courta de Gébelina »Le Monde primitif« koje je populariziralo tu djelatnost. Na osnovi toga, možemo kazati da »ozaljske« karte nisu korištene za gatanje već su se s njima kartali. Time otpada i pretpostavka da su karte možda namjerno ostavljene u vratnicama kao neko proročanstvo ili kao neka namjerna poruka. Lombardijski tip tarok karata dobio je ime po istoimenoj pokrajini u Italiji kao području na kojem je poznata upotreba takvih karata. Koliko je meni poznato, do sada se nije znalo da su takve karte proizvođene i u Trstu (ne znam sudbinu Quaritchevih, a u ono doba lombardijska verzija još nije bila izdiferencirana). Također je nepoznato da su se lombardijske karte u širem opsegu koristile na našem području, a ovaj naš primjer mogao bi biti i usamljen slučaj. Možda će jednoga dana istraživanja u svijetu i kod nas baciti nešto više svjetla na tu problematiku. Sada kad znamo o kojim se kartama radi, navedimo i njihov sastav. Dakle, lombardijski tip tarok karata u svom snopu sadrži: a) Četrdeset tzv. »brojčanih« karata, tj. u četiri kartaške boje serije od jedinice (asa) do desetke; b) Šesnaest tzv. »dvorskih« karata, ili figura, tj. u svakoj boji dečko, vitez, dama i kralj te c) kao glavnu karakteristiku, 22 tzv. »taroka« (stalni aduti). Oni nemaju oznake boje (recimo da su peta boja), ali nose imena (u našem primjeru na francuskom) i brojeve koji im određuju međusobni rang: I - Le Rateleur (opsjenar) II - La Papesse (papisa, ženski papa, prvosvećenica) 13 Quaritch (naše prezime?) je u spomenuto doba bio knjižar u Londonu (Piccadilly 15). Bavio se i skupljanjem karata. Pretpostavljam da bi se nekakva informacija mogla dobiti preko »The Playing-Card Society« u Londonu, a moguće da se sada čuvaju u »British Museumu«, ako nisu završile u rukama nekog privatnog kolekcionara. 177