ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)

Strana - 124

J. Ivičević, Javna uprava zdravstvom... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 117-130 skih, gradskih i općinskih zdravstvenih ureda: ti bi uredi tvorili zasebnu, od opće uprave izdvojenu, i hijerarhijski strukturiranu mrežu organa zdravstvene uprave, podređenu u posljednjoj instanci Odjelu (odnosno Povjereništvu) za zdravstvo Zemaljske vlade. Takvo je preustrojstvo zdravstvene uprave bilo propisano naredbom Predsjedništva Narodnoga vijeća, od 20. prosinca 1918. godine, kao provizorij do uređenja zdravstvene službe »ustavnim putem« (Predsjedništvo je Narodnoga vijeća bilo »de facto vlada« Države SHS, sa širokim ovlastima, a kratkotrajno je djelovalo i nakon što je ta država 1. prosinca 1918. godine prestala postojati). No Odjel za zdravstvo Zemaljske vlade bio je uspostavljen već 9. studenoga 1918. godine i navedenom je naredbom samo sankcioniran. Da h su pak oni područni zdravstveni uredi bili doista uspostavljeni, ili su, zbog kratkotrajnosti Države SHS ostali tek intencijom Naredbe, valjalo bi provjeriti u arhivskoj gradi. No zamisao da se javna uprava zdravstvom osamostali na svim upravnim razinama načelna je novina i izrazita značajka zdravstvene politike u (sjevernoj) Hrvatskoj u doba Države SHS. Drugih bitnih novina Naredba, naime, ne donosi (zadržava ustanovu savjetodavnih zdravstvenih vijeća, no ukida Općinsko, a uvodi Kotarsko zdravstveno vijeće; zadržava ustanovu specijalnih zdravstvenih općina; pobliže i sustavnije propisuje stvarni djelokrug pojedinih zdravstvenih organa te pritom jače ističe njihove dužnosti u zdravstvenoj preventivi). III. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (1. XII. 1918 - 6. I. 1929) bila je, u načelu, jedinstvena (unitarna) država. Na području što će ga ona obuhvatiti bili su se, međutim, povijesno obhkovali različiti pravni sustavi, pa taj pravni pluralizam, već iz tehničkih razloga nije bilo moguće odjednom dokinuti. Proces pravne unifikacije usporavala je, k tome, i politička oporba zamisli unitarne južnoslavenske države. Posljedično, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a potom i u Kraljevini Jugoslaviji sve do njezina sloma 1941. godine, opstalo je - do osnutka Banovine Hrvatske 1939. godine u sve užemu stvarnom opsegu, doduše šest tradicionalnih pravnih područja: sjevernohrvatsko (»hrvatsko-slavonsko«), slovensko-dalmatinsko, bosansko-hercegovačko, vojvođansko-medimursko, srbijansko i crnogorsko. Postupna je unifikacija zdravstvene uprave u Kraljevini SHS otpočela unifikacijom vrhovne zdravstvene uprave: ta je upava izdvojena iz resora unutrašnjih poslova - u sklopu kojega je djelovala u Kraljevini Srbiji - i povjerena je posebnome ministarstvu (uredbom o ustrojstvu Ministarstva narodnoga zdravlja, od 14. V. 1919. i od 25. XI. 1921. godine). Potom su reorganizirani i područni organi zdravstvene uprave (Zakonom o ustrojstvu oblasnih sanitetskih uprava od 25. XI. 1921. godine, i Zakonom o okružnim /županijskim/ i sreskim sanitetskim upravama od 25. XI. 1921. godine). 124