ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)
Strana - 106
J. Barbarie, Neke odredbe Vinodolskog zakona... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 99-116 čanu zadovoljštinu rodbini ubijenoga, tada se od tih nasljednika isplaćuje i arhiđakonsko pravo 23 . O isplati marke arhiđakonu kao dijela zadovoljštine za ubojstvo, Statuti Zagrebačkog kaptola vele: 'Svaki ubojica ima isplatiti srebrnu marku arhiđakonu, ih kojega drugoga novca u opticaju', prema ispravi biskupa Augustina Kažotića. Ta se marka nekoć davala kraljevskoj komori, a kraljevskom je darovnicom prešla na arhiđakone, i ta odredba vrijedi za područje cijeloga Ugarskoga kraljevstva 24 . U jednom se sudskom dokumentu koji je sastavljen u šimeškom samostanu sv. Egidija godine 1318. spominje kako ubojica ima biti predan magistru Ivanu i njegovoj braći zbog odmazde i sječenja udova. To se određuje »more regni consueto et iuris ordine observato«. 25 Ubojica Dešen osuđen je godine 1345. u Moravču (Sv. Ivan Zelina) na plaćanje krvarine, i to ovom dinamikom: 8 maraka odmah, 9 maraka za blagdan očišćenja Marijina i 9 maraka za blagdan sv. Jakova. Posljednju ratu ubojica nije isplatio, pa se nasljednik ubijenoga ovlašćuje da postupi po zakonu i pokrene sudski postupak . Vojvotkinja Margareta godine 1355. zabranjuje ubojicama ulazak u grad Grič i naređuje da ih se progna iz grada i općine 27 . Za slučaj ubojstva u samoobrani, Koprivnica godine 1376. donosi odredbu po kojoj se najprije konstatira da su koprivnički građani izloženi napadajima na vlastite osobe i imovinu u gradu i izvan grada. Ako stoga građanin Koprivnice u samoobrani ubije nekog stranca koji ga je napao, ubojicu grad ne može osuditi na smrt, dapače sav teret i obveze za ubojstvo koje padnu na njega čitava će općina zajedničkim silama preuzeti na sebe 28 . Godine 1390. u skladu sa zakonima u Griču je bio ubijen jedan kaptolski sluga, poznati zločinac, zbog zlodjela počinjenih u njihovu gradu. Ban pokreće postupak protiv žitelja Griča. Građane u zaštitu uzima kraljica Marija i obrazlaže da oni potpadaju pod tavernikov sud, a ne pod banski 29 . U Novigradskom zborniku starohrvatskog običajnog prava čl. 13. kaže: Isto tako tko bi preotimao zemljište za drugoga ili protivpravno prisvajao ih više oduzimao jednom gospodaru da dade drugomu, i ako ubije, dobro je ubijen, nije krivac za ubojstvo 30 . 3. Nasljedno pravo »Consuetudo Croatorum«, o kojoj se često govori u raspravama o Vinodolskom zakonu, izrijekom se u najviše slučajeva spominje u diplomatičkoj 23 CD VIII 350, 426-427. 24 Statuta capituli Zagrabiensis (v. Monumenta historica episeopatus Zagrabiensis, izd. TKALČIĆ, str. 88-89, Zagreb 1874, sv. II). 25 CD VIII 410, 507. 26 CD XI 173, 224-225. 27 CD XII 212, 282. 28 CD XV 140, 200-201. 29 CD XVII 230, 319. 30 M. BARADA, Novigradski zbornik starohrvatskog običajnog prava. Dodatak knjizi: Starohrvatska seoska zajednica, izd. JAZU, Zagreb 1957, str. 166. 106