ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)
Strana - 103
J. Barbarie, Neke odredbe Vinodolskog zakona... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 99-116 po svoj prilici stoga, što su Stjepan i drugovi bili osumnjičeni zbog delikta kovanja lažnog novca koji se oštro kažnjavao. Krađa kao oduzimanje stvari u svrhu sticanja protupravne koristi, opisana i kodificirana u Vinodolskom zakonu, sadrži osnovne elemente rimskog prava o poimanju krađe. Ponajprije pojam se krađe uzima u prilično širokom smislu, pa se često današnji pojam krađe miješa s nasiljem, otimačinom, razbojstvom i si. Kradljivac ima biti zatečen (manifestus) i protiv njega ima se pred dvorom podnijeti tužba i pokrenuti postupak. U nekim se odredbama hrvatskog običajnog prava nazire i strogost kojom rimsko pravo postupa s javno prokazanim kradljivcima. Nekoć je naime kradljivac, zatečen noću, mogao biti ubijen, a isto tako i danju, ako se opirao oružjem u ruci. No oštećeni je u tom slučaju morao vikati, odnosno povicima uzbuditi kraj, susjede, kako bi oni bih svjedoci. Stoga je kazna za krađu u rimskom pravu bila u mnogim slučajevima smrt ili ropstvo. Tek je kasnije ova strogost bila zamijenjena novačnom kaznom u četverostrukom iznosu od vrijednosti ukradenog. U Vinodolskom zakonu susrećemo povik »pomagajte«, a isto tako vrlo velike kazne, posebice ako je stvar ukradena od kneza, potknežina, njihovih službenika, od crkve itd. Otkriveni, javno prokazani kradljivac, bio je dužan štetu za ukradenu stvar nadoknaditi i povrh toga platiti kaznu, a oštećeni nije morao dati prisegu da je ukradena stvar pripadala njemu. 2. Zločin ubojstva Premda se čini da je pravna materija Vinodolskog zakona o ubojstvu nejasna, neodređena i donesena nekako općenito, ipak valja reći da Vinodolski zakon 'pretpostavlja' općeprihvaćena načela u pogledu pravne materije o ubojstvima. Ako se Vinodolski zakon promatra kao jedan kodificirani i svršeni zakon, može se zaključiti da on ne vodi dovoljno računa o promišljenom i nasilničkom ubojstvu i da ga ne razlikuje od nehotičnog ubojstva 10 . Međutim, i u najstarijoj diplomatičkoj građi postoji razlika između promišljenog i pripremljenog ubojstva te ubojstva iz nehata, što potvrđuju visina i vrsta kazne za ubojstvo. O materiji ubojstva Vinodolski zakon raspravlja u nekoliko članova 11 . Ako je ubijen potknežin, sluga kućne družine kneževe, perman, a ubojica nije uhićen, knez uzima vraždu 12 »kakvu i koliku hoće«. U tom se slučaju polovica kazne uzima od šire obitelji zločinca, a polovica se oduzima od ubojice. Ako je zločinac uhićen, nad njim knez vrši odmazdu kakvu hoće, a šira obitelj nije dužna dati ništa 13 . Ako se dogodi ubojstvo kmeta, ubojica plaća 100 libara rodbini, a dvije libre općini dotičnoga grada. Od tih 100 libara polovicu dobijaju djeca ubijenoga, a polovicu srodnici. Ako ubojica pobjegne, polovicu kazne plaćaju njegovi izravni nasljednici, 10 L. MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, 161-162. 11 Vinodolski zakon čl. 29, 31, 68, 71. 12 Vražda (vražba) - compositio pecuniaria pro homicidio vel membrorum mutilatione (v. V. MAŽURANIĆ, Prinosi, »Vražda«, str. 1603). 13 Vinodolski zakon čl. 29. 103
