ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)
Strana - 76
Antun Brajković. Institucije državne vlasti u Istri (1848-1918). Arhivski vjesnik. 34-35 (1991-1992). 35-36. str. 65—88. prekršaja iz sfere krivičnih propisa, a 24. travnja 1859. godine proglašen je novi zakon o općinama. Međutim, u novim propisima općina nema onog značenja koje je imala kao tzv. slobodna općina prema zakonu od 17. ožujka 1849. godine. U redovnu djelatnost općine novi zakon ubraja objavljivanje zakona i općih odredbi, poslove mjesnog redarstva, ako ih ne obavlja državni organ, izvršavanje javnih obveza koje imaju stanovnici općine, tj. sudjelovanje u regrutaciji i briga za smještaj i prijevoz za vojne potrebe, prikupljanje neposrednih poreza, pomoć u naplati posrednih poreza i neki poslovi pravosuđa i školstva. Državni su organi bili dužni nadzirati rad općina kako one ne bi prešle granice svoje nadležnosti, da poštuju zakone u općinskim poslovima općenito i posebice u općinskom gospodarskom poslovanju te da propisno izvršavaju ostale općinske obveze. Neke općinske odluke trebali su potvrđivati viši, državni organi. Općine su se dijelile na gradske i seoske općine te na zemljišne posjede bivših gospoštija. Većina odredbi tog novog zakona o općinama iz 1859. godine nije odmah stupila na snagu, jer je za svako upravno područje trebalo izraditi poseban statut za gradske i poseban statut za seoske općine, tako da su u stvarnosti uglavnom ostale na snazi odredbe zakona iz 1849. godine. 41 Prema austrijskom Općem zakonu o općinama od 24. travnja 1859. godine, a na temelju austrijskog Općeg zakona od 5. ožujka 1863. godine u Istri je Zemaljski sabor predložio a car potvrdio novi zakon o općinama od 10. srpnja 1863. godine, kojim je određeno da općine i nadalje djeluju kao mjesne općine. Osim toga prema ovom zemaljskom zakonu dvije ili više mjesnih općina moglo se ujediniti u jednu općinu, odnosno više općina ujedinjenih u jednu općinu (prema zakonu od 17. ožujka 1849. godine) moglo se ponovno razjediniti te ustrojiti posebne mjesne općine ako se to propiše zemaljskim zakonom. Kod promjena granica mjesne općine bila je potrebna suglasnost Namjesništva iz Trsta te Zemaljske vlade iz Poreča. Iz područja mjesne općine mogli su biti izdvojeni dvorci i druge zgrade za stanovanje ili privremeni boravak cara ili njegova dvora te pripadajući vrtovi i parkovi. Općinu je u vlastitim interesima predstavljalo općinsko zastupstvo i, kao izvršni organ, općinski odbor. Općinsko je zastupstvo iz svojih redova biralo općinski odbor, koji se sastojao od načelnika i najmanje dvojice općinskih savjetnika, time da broj članova općinskog odbora nije smio biti veći od jedne trećine broja općinskog zastupstva. Članovi općinskog zastupstva i zamjenici birali su se na rok od tri godine, a mogli su biti nakon toga i ponovno izabrani. Svoju su dužnost obavljali besplatno. Jedino načelnik i općinski savjetnici dobivali su stanovitu naknadu iz općinskih sredstava. Općina je i dalje imala vlastitu i prenesenu nadležnost. U okviru vlastite nadležnosti, ne kršeći opće propise i zakone, općina je mogla 41 Stulli, n. dj. str. 34-37. 76
