ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 16

Josip Kolanović, Arhivistika i povijest upravnih institucija. Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992), 35-36, str. 9-20 postojati) može biti još kobnija. Naime, pojedini podaci su se znali svjesno uništavati da bi se "sakrili tragovi" neke činjenice. Da bi se dobila što potpunija slika o informacijskim mogućnostima koje može pružiti neki arhiv, nužno je izraditi šematizme institucija koje su djelovale na nekom području, popise institucija izvan toga područja a koje su za nj bile nadležne te konačno sabrati podatke u kojoj su mjeri sačuvani dijelovi tih različitih institucija. Takav pregled "idealnog stanja" i stvarne očuvanosti neophodno je pomagalo kako za davanje informacija tako i za uočavanje praznina u istraživanju, koje onda nužno traže nadopunu iz izvora drugoga reda. d) Konačno, vrednovanje arhivske građe nužno pretpostavlja i vrednovanje različitih institucija. Različite razine vertikalne povezanosti i horizontalne međuovisnosti pomažu nam pri utvrđivanju jasne slike o valorizaciji pojedinih stvaralaca, pa prema tome i o valorizaciji sačuvane arhivske građe. Ne možemo istim mjerilom određivati građu mjesne ili općinske razine s onom koja je nastala na razini kotara ili okruga, razumije se, pod uvjetom da je ova posljednja dobro sačuvana. Isto tako značaj neke grade kotarskog ili okružnog karaktera ne može se vrednovati istom mjerom kao onaj na široj razini, osobito u sustavima gdje su uprava, sudstvo, a i druga područja djelatnosti hijerarhijski, posebno u centralističkim sustavima, povezani i međusobno tijesno uvjetovani. Taj princip vrednovanja u arhivskoj službi ima i šireg odraza u zaštiti i obradi građe, kao i u cjelokupnom postavljanju uloge pojedinih arhiva. Kao primjer navedimo i praktičke posljedice u zaštiti arhivske građe: na temelju poznavanja i utvrđivanja značenja pojedinih institucija valja određivati i prioritete u obradi, mikrosnimanju i restauriranju. Konačno, poznavanje ustrojstva suvremenih institucija pretpostavka je da se valoriziraju suvremeni stvaraoci arhivske grade. Na taj je način moguće racionalizirati i sustavno provoditi nadzor nad zaštitom arhivske građe u nastajanju, ali i utvrđivati kriterije i prioritete za preuzimanje arhivske građe u arhive.

6 Problemi i zadaci proučavanja povijesti i ustrojstva institucija državne vlasti Iz svega što smo dosada istaknuli o povezanosti institucija s arhivistikom očito je da nije moguće ni zamisliti arhivsku službu bez temeljite proučenosti povijesti institucija. Za razliku od mnogih europskih zemalja u kojima se ovome problemu pridaje ne malo značenje, kod nas u Hrvatskoj jedva da možemo govoriti o nekom ozbiljnijem pristupu u razradi ove problematike. Samo kao ilustrativnu potvrdu toj tvrdnji 6 Polazeći od tog načela Arhivski savjet Hrvatske donio je Uputstvo o vrednovanju registraturne grade, koje - oslanjajući se na značaj i vrijednost grade - predviđa tri Kategorije stvaralaca. Temeljem takve kategorizacije proistječu obveze i arhiva i ustanova prema zaštiti arhivske grade. Do sada je izrađena i objavljena jedino kategorizacija stvaralaca republičkog značaja (Popis imalaca arhivske i registraturne grade prve i druge kategorije u nadležnosti Arhiva Hrvatske, NN 15/ 1989). 16