ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)
Strana - 159
Fedor Moačanin, Organizacijske strukture Vojne krajine do sredine 18. st. Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992). 35-36, str. 157-163 iako su njezini zapovjednici od druge polovine 17. st. sjedili u drugim utvrdama, ponajviše u Koprivnici. Petrinjska kapetanija, osnovana 1595., nalazila se usred područja Pokupske ili Banske krajine, no kako hrvatski staleži nisu imali sredstava da izdržavaju petrinjsku posadu, nakon dužeg spora oko toga tko će snositi troškove, Petrinja je potpala pod Slavonsku krajinu, iako s njom nije bila teritorijalno povezana. Od tada se varaždinski komandanti nazivaju zapovjednicima Slavonske i Petrinjske krajine. U tom sklopu ostaje Petrinja sve do 1753. kada se spaja sa svojim prirodnim okolišem i uključuje u Bansku krajinu. Krajiškom vojskom svih krajina (osim Banske krajine) zapovijedao je do 1568. vrhovni kapetan (Obrister Feldhauptmann, capitaneus generalis). Poslije toga su u Hrvatskoj odnosno Slavonskoj krajini posebni vrhovni zapovjednici. Njemački naziv za vrhovnog zapovjednika skraćivan je u Obrist, a latinski u generalis. Ne uzimajući u obzir da se radi o nazivu za istu funkciju, samo na dva razna jezika, starija historiografija (a neki pisci još i danas) pretvara funkciju u činove pa govori o pukovnicima i o generalima na čelu krajina u vrijeme kada vojni činovi u kasnijem smislu nisu postojali. Krajišku vojnu instituciju trebalo je i izdržavati. Kralj za to nije imao ni izdaleka dovoljno sredstava. Stoga je bio prisiljen da se obrati za pomoć staležima unutrašnjoaustrijskih zemalja (Štajerska, Kranjska, Koruška i Gorica). Počevši od tridesetih godina 16. st., financijski teret za obranu pograničnih tvrđava u Hrvatskoj i Slavoniji sve više preuzimaju spomenute zemlje. Napokon je car odnosno kralj Rudolf II. 1578. prepustio upravu Slavonske i Hrvatske krajine svom stricu nadvojvodi Karlu, zemaljskom knezu unutrašnjoaustrijskih pokrajina. Na Karlovo Dvorsko ratno vijeće u Grazu upućeni su u vojnim stvarima i ban i hrvatski staleži. Karlo također nije imao vlastitih sredstava za izdržavanje Vojne krajine, pa ih je morao tražiti od staleža svojih pokrajina. Dajući novac, unutrašnjoaustrijski staleži osiguravaju svoj dominantni utjecaj na upravu Vojne krajine. Dobivši tako barem najnužnija sredstva za financiranje krajiške institucije, Karlo je obrazovao i središnji organ koji će upravljati Vojnom krajinom a to je Dvorsko ratno vijeće u Grazu. U nadležnosti tog organa bilo je plaćanje krajiške vojske, smotra brojnog stanja i opreme vojnika (Musterung), kontrola upotrebe materijalnih sredstava za izdržavanje Vojne krajine, terenska inspekcija, veza sa staležima nadvojvodinih zemalja i organizacija obavještajne službe. Napokon se taj organ morao brinuti da Karlove zemlje budu što više pošteđene od mobilizacije tridesetog, odnosno desetog čovjeka, a slobodna mjesta u plaćenim krajiškim službama da se popunjavaju domaćim sinovima (tj. iz nadvojvodinih zemalja). Zatim je nadvojvoda izdao propise službe pješaka i konjanika u Krajini. Izgradnjom Karlovca (koji je svoje ime dobio po nadvojvodi Karlu) stvoreno je stalno sjedište za zapovjednika Hrvatske krajine. Teret financiranja Krajine podijelile su nadvojvodine zemlje tako da je Štajerska preuzela brigu za Slavonsku, a Kranjska i Koruška za Hrvatsku krajinu. Organizacijska shema Krajine kao vojne institucije ne mijenja se mnogo do rata 1683-1699. Jedino se neke tvrđave osamostaljuju u posebne kapetanije. Tako se u drugoj polovici 17. stoljeća obrazovala u 159
