ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 153

Rainer Egger, Dvorsko ratno vijeće i Ministarstvo rata kao središnji upravni organi Vojne krajine. Arhivski vjesnik. 34-35 (1991-1992). 35-36. str. 139-155 na Dvorsko ratno vijeće. Koliko je, pak, imalo utjecaja na novi krajiški temeljni zakon iz 1807. godine, trebalo bi još istražiti. Mir potpisan 1809. godine u Schönbrunnu doveo je do gubitka velikog dijela krajiških zemalja koje su pod francuskom vlašću ujedinjene s Ilirskom provincijom sa sjedištem u Ljubljani. Sve do rujna 1813. godine veliki dio Vojne krajine ostao je pod francuskom upravom, a dio krajiških pukovnija djelovao je u okviru Napoleonove vojske. Pokušaj da se nakon Bečkog kongresa civilna Hrvatska, dijelovi Istre, Koruška, Kranjska i Gorenjska ujedine u kraljevinu Iliriju s glavnim gradom Ljubljanom, spriječen je 1822. godine od strane Ugarske. U tome je prevažnu ulogu imao hrvatski, banske časti namjesnik, zagrebački biskup Josip Vrhovec (usp. Dnevnik Josipa Vrhovca. I. dio, Zagreb 1987. - op. ur.). Od 1843. godine potpuno je zabranjena uporaba riječi "ilirski".

41 U ovo doba dovršena je prije citirana reorganizacija Dvorskog ratnog vijeća, godine 1832. obrađivao je departman B pod rukovodstvom dvorskog vijećnika von Pidolla "vojne, crkvene, političke i ekonomske poslove u svim Vojnim krajinama, poslove zdravstva u Vojnoj krajini i u Galiciji (napredovanja stožernih i viših časnika u krajiškim pukovnijama vodio je departman G), izdavanje krajiških putovnica, odobrenja za ženidbu krajiških oficira, municiju za krajiške pukovnije."

42 Ovaj djelokrug se uglavnom zadržao sve do pretvaranja Dvorskog ratnog vijeća u Ministarstvo rata 1. lipnja 1848. godine. Prvotno je sve do 1853. godine departman B i dalje bio nadležan za krajiške poslove, a nakon stoje u lipnju 1853. godine Ministarstvo rata pretvoreno u Vrhovnu vojnu komandu, krajiške poslove sada vodi 8. Odjel III. sekcije. Godine 1857/58. nadležan je za krajiške poslove 21. odjel, 1859/60. 16. odjel, te konačno od 1861. do 1871. godine, godine razvojačenja, 10. odjel ponovno uspostavljenog Ministarstva rata. Nakon 1871. godine vodio je Prezidijalni ured Ministarstva rata preostale poslove i likvidaciju Vojne krajine.

43 Registraturni sustav Ministarstva rata slijedio je u bitnim crtama onaj Dvorskog ratnog vijeća, samo što su od 1849. godine ukinuti Protokoli ("Protocolla"). Urudžbeni zapisnici - oko 50 komada godišnje - upotpunjuju fond, elenehi (popisi, op. ur.) za pojedine odjele pružaju sažeti izvod sadržaja za svaki pojedini spis, a popisi izlučenih spisa daju uvid u provedeno odabiranje i izlučivanje. Kazala su vođena zajednički za sve odjele, osim za prezidijalni ured, koji posjeduje potpuno zasebnu pismohranu; njegova važnost za povijesna istraživanja, inače, bitno je veća nego prijašnjeg prezidijalnog ureda Dvorskog ratnog vijeća. Jedino u doba Vrhovne vojne komande u godinama 1853-1856. vodena su zasebna kazala za svaki pojedini odjel, što dosta otežava istraživanja u ovom razdoblju. Nagodba između Austrije i Ugarske odnosno Hrvatske i Ugarske 1867/68. značila je i kraj Vojne krajine. Sada državnopravno samostalna kraljevina Ugarska nije više trpjela jednu posebnu vojnu državu na svom 41 Rothenberg (v. bilj. 3) str. 182, 185. 42 KA. Materialien zur Geschichte des Hofkriegsrates, kut. 3-1832. 43 W. Wagner, Kriegsministerium II (v. bilj. 3), usp. Registar. 153