ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)
Strana - 135
Ivan Pederin, Organi Austrijskog nadzora nad tiskom u Dalmaciji poslije 1848. Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992). 35-36, str. 121-138 No austro-ugarski organi utjecali su i na strane novine, u prvom redu na crnogorske i srbijanske. Dana 14. veljače 1871. (521 ^ 2/3 172) piše ministar unutarnjih poslova Rodicu i raspituje se o časopisu "Crnogorac" od kojeg je 100 primjeraka stiglo u Kotor. Rodić je odgovorio 23. veljače da taj časopis izdaje na Cetinju Jovan Sundečić. a ureduje ga Simo Popović iz Novog Sada, ranije urednik "Narodnog prijatelja". Na to je ministar pisao Rodicu 3. travnja 1871. da nadzire taj časopis (521 IX 2/3 493, 676, 736, 899) i druge tiskanice koje se iz Cetinja šire preko Kotora, pa opet 28. svibnja 1871. da turski poklisar prosvjeduje u Beču zbog tendencioznosti tog časopisa pa je njegovo širenje na austrijskom području zabranjeno 22. lipnja 1871. Točnije - zabranjeno je austrijskoj pošti da na turskom području raspačava taj časopis prema dogovoru Ministarstva trgovine i vanjskih poslova. Ovo je bio smrtni udarac "Crnogorcu", koji se odmah ugasio (543 1873. IX 2/2 587) da bi se ubrzo opet pojavio kao "Glas Crnogorca" s urednikom Simom Popovićem, ai je ministar unutarnjih poslova naložio Rodicu da ga budno nadzire pa će se vidjeti hoće li se i ovaj časopis zabraniti. Ova zabrana uslijedila je zbog čuvanja dobrih odnosa s Turskom. Međutim 1879. (583 IX 2/2 522) Ministarstvo vanjskih poslova, Ured za informacije, pisalo je Rodicu da pripazi na "Glas Crnogorca" koji ponovno izlazi kako je to nedavno dojavio pukovnik Gustav von Thoemmel, njemački diplomat iz Cetinja. U prilogu je Ministarstvo poslalo izvješće kapetana Sauerwalda grofu Andrassy Gyula iz Cetinja 23. siječnja 1879. Prema tom izvješću "Glas Crnogorca" je tjednik koji se bavi politikom i književnošću, a glavni suradnik je knežev tajnik Simo Popović, Srbin, što znači da taj list podupire vlada. Urednik je Božo Novaković, no on je samo figura ("Strohmann"), beznačajna ličnost iza koje se krije glavni urednik Jovan Pavlović 18 . Novaković je austrijski podanik, sin trgovca iz Zadra i profesor na bogosloviji u Cetinju. No i Jovan Pavlovié je austrijski podanik, on je iz Zemuna, gdje je bio urednikom tamošnjeg lista "Graničar" koji je zabranjen zbog "omladinističke tendencije". Pavlovié je 1876. bio nekoliko mjeseci intendantski činovnik srpske vojske zbog čega je, kad se vratio, odležao nekoliko mjeseci u tamnici. Surađivao je u novosadskoj "Zastavi" dok nije preko Sime Popovića dobio poziv na Cetinje kamo je došao s obitelji 18. studenoga 1878. da vodi "Glas Crnogorca" za 1 200 fl. godišnje. On je sposoban novinar i publicist, koji je listu dao velikosrpsko usmjerenje (tako Sauerwald) ističući junaštva Srba i Crnogoraca i dokazujući da je Crna Gora dala najviše žrtava u ratu protiv Turske, ali je dobila najmanje na Berlinskom kongresu, te da srpsko pitanje na tom kongresu nije riješeno. U osamdesetim godinama se umjesto "nadzora nad tiskom" ("Beaufsichtigung der Presse; sorveglianza sulla štampa") u upravnom slangu ustaljuje naziv "tiskovno redarstvo" ("Presspolizei"), a javljaju se i 18 Kosta Milutinovic, Jovan Pavlović, urednik "Pančevca", Rad vojvođanskih muzeja, 3 (1954) str. 1 19-137. J. Pavlovié je studirao u Münchenu i Genčvi gdje je došao u dodir sa socijalističkim idejama, 1871. objavio je i prvi srpski prijevod "Komunističkog manifesta" Marxa i Engelsa. Bio je lijevi nacionalist i smatrao je da vlast jednog naroda nad drugim nije zakonita. 135
