ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 130

Ivan Pederin, Organi Austrijskog nadzora nad tiskom u Dalmaciji poslije 1848. Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992), 35-36, str. 121-138 dalmatinskim prilikama putopis Heínricha No

é pod naslovom "Dalmatien und seine Inselwelt nebst Wanderungen durch die Schwarzen Berge" (Beč, 1870.) označava takvu prekretnicu. Taj putopis pravi junakom dalmatinskog seljaka, opisuje folklor i traži da se pišu pripovjetke i romani s tematikom pojedinog kraja. Rodoljublje sada postaje državnom vrlinom, a vlast nastoji nacionalizirati i posvojiti rodoljublje pojedinih pokrajina u kojima su se govorili različiti jezici. Država pokazuje podanicima svoje lice na portretima cara i carice. Car nije više u civilu, kao u predožujsko doba, već u maršalskoj uniformi ili u gala uniformi konjaničkog generala (22.08.1875, 558 IX

2/3 1789). Država se sve više zatvara prema inozemstvu pa je ministar unutarnjih poslova pisao 15. kolovoza 1875. (558 I

X 2/3 1708) Namjesništvu da je redakcija Mayers Conversations Lexikona zatražila od gradonačelnika Josefstadta u Češkoj podatke o tom gradu. S tim u vezi i u dogovoru s ministarstvom rata ministar upozorava da se ovakvi podaci ne smiju davati u inozemstvo zbog zaštite vojnih i državnih interesa, odnosno smiju se davati samo u dogovoru s vojnom komandom. Država sve više postaje čahura nacije. Dana 11. siječnja 1876. (571 IX

2

/1 891) ministar unutarnjih poslova upozorava Rodica da suradnja stranaca u domaćem tisku i austrijskih državljana u stranom nije dopuštena. Službeni "Awisatore" državu još uvijek mnogo košta pa Rodić saziva 6. lipnja 1876. sastanak (571 IX

2

/1 857) da se razmotre sredstva kako bi se list besplatno slao župnicima i učiteljima. Dana 16. ožujka 1876. (571 IX 2 /3 517) ministar predsjednik Auersperg piše Rodicu da se pokreće časopis "Die Heimat" posvećen njezi "austrijske misli" pa moli Rodica da poradi na njegovom širenju, koje, s obzirom na razlike u jeziku, u Dalmaciji neće biti jednostavno. Taj književni časopis besplatno će se slati državnim uredima, i - osobito učiteljskim školama - preparandijama. Vlast očigledno želi neposrednije utjecati na književnost, a i na novinstvo, pa ministar predsjednik, sad je to grof Eduard Taaffe, traži od Rodica 10. rujna 1879. (586 IX

2

/2 1988) popis dalmatinskih listova i njihovih naklada. To su (586 IX 2/2 2033) bili vladin "L'Awisatore" dvaput tjedno s nakladom od 980 primjeraka, "Narodni list" (900) dvaput tjedno, autonomaški "II Dalmata" (200) dvaput tjedno, "La Dalmazia cattolica" (500) dvaput tjedno, sve u Zadru, autonomaški "L'Awenire" (400) Split, triput tjedno i humoristički autonomaški list "La Palestra" (200) Zadar, dvaput tjedno. Iz ovog popisa se vidi da su autonomaši imali tri lista, dok su narodnjaci imali samo dva. Međutim, naklada ova tri autonomaška lista bila je ukupno 800 primjeraka što je prema nakladi dvaju narodnjačkih listova od 1 400 primjeraka bilo mnogo manje nepovoljno od brojčanog odnosa pučanstva, jer Talijana je onda u Dalmaciji bilo samo dvadesetak tisuća. No onda je "narod" bio samo njegov predstavnički sloj, dakle "inteligencija", a hrvatska inteligencija nije bila mnogo jača od talijanske jer je najveći broj Hrvata i Srba u Dalmaciji bio nepismen. Vlast je u ovom liberalnom razdoblju utjecala na novinstvo uglavnom preko listova koji su zastupali vladino stanovište nastojeći potkraj tog razdoblja podvrći listove opozicije svom nadzoru. Moralne, estetske i 130