ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)

Strana - 86

Stjepan Krpan, Hrvati u Banatu. Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 79—85. Sigurno je da su Hrvati u Radojevu, Boki i Neuzini uskoro po doseljenju u novi banatski zavičaj imali i svoje škole koje su kao vjerozakonske bile u nadležnosti Čanadske biskupije, a nakon 1918. g. i banatske aopostolske administrature dok, uskoro potom nisu fuzionirane sa školama drugih narodnosti i tako formirane državne škole. Nažalost, ne raspolažemo pobližim podacima kako o radu škola u tri rečena sela tako i o onima iz južnih banatskih mjesta te u Perlezu. Sadašnje stanje u svima tim školama, što se tiče učenja jezika i uporabe pisma, možemo samo pretpostavljati, a istraživački program o kome je već bilo riječi, obuhvaćao bi neizostavno i tu temu. Zaključna riječ Koliko mi je poznato, o banatskim Hrvatima u nas je uz povjesničara Vjekoslava Klaića, u doba stare Monarhije pisao i novinar Josip Lakatoš, u međuratnom razdoblju pak radio je to publicista Ante Jagić, potom geograf Ante Messner-Sporšić, te u poslijeratnom vremenu dijalektolog Ivan Brabec, dok je autor ovih redaka o njima nedavno informirao preko zagrebačke kršćanske revije »Kane«. Vjerojatno se njima uz etnologa Vladimira Mitrovića bavio i još neki njegov sustručnjak. Dakako da ovaj popis nikako ne pretendira na to da bi se smatrao zaključenim. Uspoređujući informiranost naše javnosti o njima sa znanjem o Hrvatima u drugim krajevima u Jugoslaviji, ispada da banatski Hrvati u tome loše prolaze. Zato postoje određeni razlozi, a dio krivice, koja nije mala, leži na nama. Može li se to ispraviti i nekako nadoknaditi? Držim da može, ali bez odlaganja, da ne bi bilo prekasno. Summary THE CROATIANS IN BANAT The author writes about the less known Croatian minority in Banat, giving a historical review of their migration and development, their connections witih their majority stream in Croatia, their religious and educational conditions. Mainly, they are of the 'štokavski' and ''kajkavski' dialects. According to the general scheme of the catholic church in Yugoslavia, mass is given in the Croatian language in Zrenjanin, Boka, Neuzina, Opovo, Perlez, Bela Crkva, Ivanovo, Parncevo and Starčevo. The summary translated into English Dubravko Pajalić 86