ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)

Strana - 81

Stjepan Krpan, Hrvati u Banatu. Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 79—85. Stjepan Krpan Zagreb, N. Marakovića 5 HRVATI U BANATU UDK 940( = 497.13) (497.16) Izlaganje sa znanstvenog skupa Primljeno: 15. 2. 1990. Autor govori o pripadnicima hrvatskog naroda u Banatu, povijesni osvrt na njihovo doseljavanje i razvoj, na veze s matičnim narodom u Hrvatskoj, na njihove crkvene i školske prilike. Oni su uglavnom kajkavci i štokavci. Prema općem šematizmu katoličke crkve u Jugoslaviji danas se misi i propovijeda na hrvatskome u Zrenjaninu, Boki, Neuzini, Opovu, Perlezu, Beloj Crkvi, Ivanovu, Pančevu i Starčevu. Pristup Baveći se našim hrvatskim sunarodnjacima u rumunjskom Banatu, napose Hrvatima u Keči i Rekašu, a u sklopu istraživanja hrvatske dijaspore u pet okolnih zemalja, doticao sam se i Hrvata u jugoslavenskom Banatu od kojih su neki njihovi dijelovi održavali u doba Monarhije žive veze sa sunarodnjacima koji se danas nalaze u granicama drugih država, napose u Rumunjskoj. To navlastito vrijedi za dodire kečanskih Hrvata zapadno od Ternišvara, sa sunarodnjacima u Klariji, danas Radojevu kraj Kikinde, u Boki i Neuzini, selima položenim istočno od današnjeg Zrenjanina. Ova četiri sela — Keča od 1924. g. u granicama Rumunjske — te Radojevo, Boka i Neuzina, bila su mnogostruko povezana, i to kolektivnim pamćenjem o istovremenom doseljenju predaka iz istoga starog pokupskog zavičaja, nadalje govorno — svi su naime kajkavci, te nekadašnjim staleškim statusom predijalaca-plemića, vazala 31