ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)

Strana - 139

Vijesti. Arhivski vjesnik 33 (1990), 34, str. 129—143. nastupajuće nove 1991. godine. Istodobno nas je obradovao i osebujnom pošiljkom — priloženom fotografijom službenika Arhiva Hrvatske od pred ravnih pola stoljeća, iz 1941. godine. Dr. Josip Buturac piše u svome pismu od 22. prosinca 1990. godie: »Bilo nas je tek sedmero. Na fotografiji se vide: Buturac, Vera Bojničić, dr. Zlatko Tanodi, dr. Josip Nagy v. d. direktora, blagajnik i ekonom Škaberna. Nema Bartola Zmajića.« A sada, u 1990. god. Arhiv Hrvatske ima čak 80-tak radnika — tu su arhivisti, bibliotekari, stručnjaci za filmsku i nekonvencionalnu građu, za mikrofilm, za restauriranje i konzerviranje, itd. što već samo po sebi govori o veoma širokom razgranjavanju poslova od 1941. do 1990 godine (da spomenemo samo novoosnovane jedinice — Kinoteku, te odjele fotolaboratorija, restauriranja i konzerviranja, za nekonvencionalnu građu, na primjer, koji su osnovani u vremenu od rata do danas). Dr. Josip Buturac u veoma visokoj i časnoj starosti živi u Lovrečini Gradu, te mu i ovom prigodom — javno — čestitamo na nedavnom 85-godišnjem jubileju i želimo mu sve najbolje. (P. STRČIĆ). PETAR STRČIĆ — UPRAVITELJ ARHIVA JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI I PREDSJEDNIK SAVEZA ARHIVSKIH RADNIKA JUGOSLAVIJE. Za direktora Arhiva Hrvatske prof. Petra Strčića je 1980. imenovalo Izvršno vijeće Sabora SR Hrvatske. S 1. siječnja 1991. odlazi na dužnost upravitelja isto tako vrlo ugledne institucije: Arhiva Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Prof. Strčić rođen je na o. Krku, od rođenja je živio u Rijeci, školovao se u Rijeci, Krasu i Zagrebu, diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu, a zatim je studirao pravo u Zagrebu. U studentskim je danima započeo raditi na arhivskim poslovima u Arhivu Hrvatske, Arhivu JAZU i Historijskom arhivu Rijeka, a zatim — od 1959. godine — radio je u osnovnim školama Čavle (kod Rijeke) i Vrbniku (o. Krk), Sjeverojadranskom institutu JAZU, Centru za radnički pokret i NOR te Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Ove je godine izabran za predsjednika Saveza arhivskih radnika Jugoslavije, a istodobno je i (predsjednik Saveza povijesnih društava Hrvatske, Povijesnog društva Rijeke i Komisije Republike Hrvatske za restituciju građe iz Austrije, potpredsjednik Čakavskog sabora, predavač na dodiplomskom studiju iz arhivistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, itd. Za objavljivanje je uredio više desetaka zbornika, časopisa i knjiga, a i sada je glavni urednik i član redakcije niza znanstvenih glasila. Autor je (ili koautor) 22 knjige (neke u više izdanja i višejezično) te više stotina drugih znastvenih članaka i rasprava, među kojima i niz s arhivskim i arheografskim sadržajima. Dobitnik je više nagrada. Za njegova desetgodišnjega rukovođenja Arhivom Hrvatske, ova se institucija znatno razvila — osim uobičajenog sređivanja i obrade građe te drugih arhivskih poslova, brojem radnika Arhiv Hrvatske povećao se čak za dvostruko (sada ih ima 85), prostorom za više od jedne trećine, primljene su velike količine arhivske, filmske i bibliotečne građe, osnovani su novi odjeli, pokrenuta četiri niza izdanja, učinjeni znatni restauratorski, konzervatorski i mikrofilmski zahvati, priređeno niz izložaba arhivalija, objavljen vodič kroz arhivske fondove i zbirke Republike Hrvatske, započeta kompjutorizacija Arhiva Hrvatske, započeto redovito polaganje stručnih ispita, niz radnika stekao visoka arhivska zvanja, a više ih je doktoriralo i magistriralo (ili su pri kraju pisanja disertacija i magistarskih radnji), priređeno veoma mnogo znanstvenih i stručnih skupova, itd. Nadasve: kao vrstan praktičar, prof. Strčić je osobno bitno utjecao na to da arhivska služba u Hrvatskoj uđe u razdoblje financijskog stabilnog i sređenog stanja. S ovim brojem prestaje prof. Strčiću i funkcija glavnog urednika »Arhivskog vjesnika«, »Biltena« i »Posebnih izdanja« Arhiva Hrvatske, te nizova: »Hrvatske kraljevinske konferencije« i »Znanstveno-informativna arhivska pomagala«. 139