ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)

Strana - 123

Recenzije i prikazi. Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 111—128. su skoro istu naobrazbu. Danas je došlo do specijalizacije te su se pomalo izdiferencirale tri grupe kadra, čije se uzajamne razlike sve više povećavaju. Prvu skupinu, kako se izražava Deimas, čine stvaraoci arhiva, tj. administrativno osoblje u registraturama. Ono širi svoju aktivnost i kompetencije, razgranjuje se i u svom radu suočava s potrebom mehanizacije i tehničkih inovacija u informatici. Izobrazba ovog kadra prilagođuje se suvremenim prilikama: osnivaju se tečajevi administrativnog prava, osnivanje škole za administraciju katastra (1944), carine ,trezora, zdravstva (1946), Nacionalne administrativne škole (1945) i pokrajinskih nacionalnih instituta (1966). U drugoj skupini, koju sačinjavaju povjesničari i istraživači, primjetan je isti fenomen: stalno raste broj tema i predmeta proučavanja, nastaju nove povijesne discipline. Godine 1939. osnovan je Nacionalni centar za znanstvena istraživanja. Sveučilišta spremaju sve više ranzovrsnog stručnog kadra što je u vezi s reformom sveučilišta. Treću skupinu tvore arhivisti čiju specijalizaciju također prati razvitak izobrazbe za stvaranje kadra »podarhivista« (»Sous-archiviste«) »arhivskih pisara« (1945), dokumentalista-arhivista i arhivskih pomoćnika <1960), kadra za dokumentaciju (1978). Društvo francuskih arhivista je početkom osamdesetih godina osnovalo radnu grupu »permanentno obrazovanje koja priređuje susrete s osobama željnim poduke. Od 1984. djeluje centar javnog obrazovanja u Parizu za permanentnu naobrazbu arhivista ili osnovnu poduku nearhivista koji u svom radu nailaze na arhivsku problematiku. Međutim, zbog kratkoće (manje od 40 nastavnih sati) ovi tečajevi ostaju na razini osnovne informacije. Dugotrajnu i solidnu naobrazbu pružaju za diplomatiku Nacionalna škola povelja, a za arhivsku tehniku i dokumentaciju neka sveučilišta. Nacionalna škola povelja je stoljeće i po stara i u svjetskim relacijama vrlo ugledna ustanova koja se neprekidno osuvremenjuje. Posljednjih je desetljeća trajanje nastave udvostručeno sa 3 na 6 godina. Za upis su potrebni matura i natječaj kojemu prethodi posebni tečaj. Događaji u svibnju 1968. ubrzali su osuvremen javan je ove škole. Djelatnost joj regulira zakon o visokom školstvu iz 1984. Godine 1987. donesena su dva dekreta; onim od 6. srpnja škola se svrstava u »državne javne ustanove znanstvenog, kulturnog i profesionalnog karaktera«, a prema dekretu od 8. lipnja iste godine njen je cilj »formiranje znanstvenog osoblja arhiva i biblio teka te doprinos formiranju osoblja koje se brine o nacionalnoj baštini.« S obzirom da je École nationale des chartes uzor arhivskog obrazovanja potrebno je zastati na njezinom nastavnom programu. Dvije pripremne godine daju opće osnove: povijest Francuske od njenih početaka do 1940. godine (uskoro do 1974.), historijski i administrativni zemljopis, latinski jezik, živi jezici, francuski jezik. U slijedeće 3 godine nastave i prakse obrađuju se porijeklo i stvaranje isprava (povijest građanskog i kanonskog prava, povijest srednjovjekovnih institucija, povijest novovjekih institucija i suvremenog razdoblja), obrada dokumenata (srednjovjekovna paleografija, romanska filologija, srednjovjekovni latinski, arhivski izvori i diplomatičke isprave srednjega vijeka, povijest i literarna tradicija rukopisnih tekstova, arhivski izvori za srednji vijek, paleografija i diplomatika zadnjih 30 godina, jezici pokrajina, metode ekonomske i socijalne povijesti, historiografija, matematika i statistika, suvremeni arhivski i diplomatički izvori, egdotika i kritika diplomatičnih dokumenata, metode i tehnike izdavanja romanskih tekstova, vrednovanje i tumačenje arheoloških dokumenata) i vrednovanje dokumenata (bibliografija, arheologija, kadikologija, informatika, povijest tiskane knjige, suvremeni sistemi pisane i nepisane komunikacije, struktura i registratura poduzeća, uvod u studij suvremenih rukopisa, suvremena arhivistika, znanost o informaciji, suvremene metode i istraživanja u društvenim znanostima. Na četvrtoj godini dovršava se pismena radnja kojoj se slobodno bira tema u sklopu slušanih kolegija, a njezino pisanje počinje ranijih godina studija. 123