ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)
Strana - 105
Stjepan Antoljak, Miho Barada (1889—1989). Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 95—110. vanje u JAZU 26. V. 1953. pod naslovom: »O radnji prof. dr. Mihe Barade Hrvatslki vlasteoski feudalizam«, koje mu je i tiskano u ediciji: »Predavanja održana u Jugoslavenskoj akademiji« (sv. 10, Zagreb 1953, 5— 32). Naime, Kostrenčić se je ovom Baradinom radnjom osjetio pogođenim i izazvanim jer je on pobijao neke njegove dotada nedirnute postavke o Vinodolskom zakonu. Stoga je Kostrenčić vrlo oštro reagirao i ukazao da je Barada »da bi dokazao svoje teze« bio primoran da izmisli »Krajinu« kao obrambenu jedinicu hrvatske države, za koju je Kostrenčić ustvrdio da ona nije nikada postojala, a »niti je mogla postojati, već je ona plod čiste fantazije«. Zatim se je Baradin kritičar osvrnuo »na neobične metode polemiziranja prof. Barade« te iznosi kako je ovaj »neupućen u materiju o kojoj raspravlja« i da »na svoj način tumači izvore«. Ujedno zaključuje da nikakvog »hrvatskog feudalizma« nije bilo »niti je moglo biti« pa je konačno zaključio Kostrenčić da »radnja prof. Barade Hrvatski vlasteoski feudalizam« ne predstavlja nikakav pozitivan doprinos našoj nauci i našoj historiografiji. Nasuprot, njegove teze, kao plod čiste fantazije bez oslonca u izvorima podcrtao (S. A.) i kao posljedica nedovoljnog poznavanja problematike, mogu da izazovu zabunu u redovima radnika na našoj povijesti podcrtao (S. A.), napose onih mlađih«. No poslije ovog predavanja kao i tiskanog polemičnog osvrta Marka Kostrenčića, koji je bio pun žuči, upravo u pogledu Krajine, stali su se naši naučni radnici opredjeljivati za njeno postojanje ili nepostojanje. Ipak se nitko nije od njih sjetio, a napose ovaj Baradin nemilosrdni kritičar, da za to nije nimalo kriv Barada već Ivan Crnčić koji je prvi otkrio i upozorio na tu Krajinu i pisao njoj, što do 1968. nitko nije to uočio iz ovih ili iz onih razloga. Naime, Crnčić je još 1864. pročitao sa Bašćanske ploče naziv Krajina i zaključio da je ta Krajina »imala biti blizu Krka, a valjda i do samoga Krka i oko njega«, 11 Time je Barada, koji je već 1957. umro, posmrtno 1968. rehabilitiran, a da li je Kostrenčić, koji je umro tek 1976, tu ispravu pročitao i priznao svoju ni prvu, a ni zadnju zabludu, nije nam poznato! Inače još i danas citiran u nauci je Baradin rad Slavenska diaspora i Avari (Starohrvatska prosvjeta III /2, Zagreb 1952, 7—18) gdje kritizira Porfirogeneta, koji mu kombinira ili kontaminira zato je posao srednjovjekovnih izvora da kažu što je »ispravno, iskrivljeno i netočno, bilo hronološki ili stvarno«, jer to je »jedini ispravni put povijesne metodike«. Ovaj njegov mali, ali vrlo zapaženi rad podvrgao je svojevremeno svojoj kritici B. Grafenauer, nametnuvši se kao arbiter kroz izvjesno 11 Crnčić, I. Krčke starine, Književnik I, Zagreb 1984, 15, 16, 18. Usp. također Antoljak S., Miscellanea mediaevalia jugoslavica % Tko je zapravo prvi od naših historičara upozorio na »Krajinu« sa Bašćanske ploče, Godišen zbornik na Filozof s kiot fakultet na Univerzitetot Skopje 20, Skopje 1968, 120—121. 105
