ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 92

Josipa Bosiljka Paver, O arhivskoj erađi ZAVNOH-a u Arhivu Hrvatske. Arhivski vjesnik, 32 /1989. sv. 33, str. 87—93. ' vlasti na slobodnom teritoriju Hrvatske, nego i takva svjedočanstva koja vjerno odražavaju svakodnevni život naroda na ratnim pustoše­njima razorenom i tek oslobođenom području. Spomenimo još da je sačuvana građa ZAVNOH-a koja se čuva u Arhivu Hrvatske i Arhivu Instituta za historiju radničkog pokreta i koja se međusobno nadopunjava, u potpunosti sređena i arhivistički obrađena, tako da istraživač može u relativno kratkom vremenu doći do svih podataka koji ga interesiraju. Izrađeni su sumarni inventari, o svaki je dokumenat još i pojedinačno obrađen — naime, za svaki su spis izrađeni regesti s kratkim opisom sadržaja te svih podataka i či­njenica koji su u tim dokumentima sadržani. S obzirom da su u naše arhive stigli i kompjuteri, neophodno je da se ovim informativnim po­magalima dade jedan suvremeniji oblik koji će omogućiti kompjutersku obradu dokumenata što će još više olakšati istraživanje ove dragocje­ne građe. Građa ZAVNOH-a koja je pristizala u Arhiv Hrvatske bila je većim dijelom u vrlo lošem stanju, nešto zbog neadekvatnog načina čuvanja prije njenog preuzimanja u Arhiv, a nešto i zbog vrlo loše kvalitete pa­pira na kojem je ta građa pisana, ali i zbog loše kvalitete sredstava za pisanje. Od ukupno 20.000 dokumenata, koliko ih ima u Arhivu Hrvat­ske, restauratorskoj obradi i liječenju te strojnom laminiranju podvrg­nuto je više od polovine građe, odnosno 20.642 lista. I u Arhivu Hrvat­ske i u Arhivu Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske svi su dokumenti dobili i nove arhivske signature, ali je nažalost način signiranja dokumenata u ove dvije institucije različit. Da bi se saču­vala ova vrijedna građa, Arhiv Hrvatske je proveo zaštitno mikrofilmi­ranje cjelokupne građe ZAVNOH-a koju čuva u svojim spremištima. Način obrade građe ZAVNOH-a, kakav je primijenjen u Arhivu Hrvatske, usvojile su i još neke institucije koje čuvaju građu ZAV­NOH-a, posebno Muzej revolucije naroda Hrvatske. No, ne možemo, a da ne primijetimo: poželjno bi bilo, a i neophodno da se arhivska građa ZAVNOH-a, u interesu znanosti i istraživača, ali i iz poštovanja prema svemu onome što ova povijesna svjedočanstva predstavljaju i simboliziraju, objedini i čuva na jednom mjestu, sredi na jedinstven način i da se na jedinstven način stručno obradi. 92

Next

/
Oldalképek
Tartalom