ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)
Strana - 71
Vladimir Iblér, Nastanak Ujedinjenih naroda u Šepićevim radovima. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 69—72. hodna. Ona je u interesu svakog pojedinog saveznika i svih zajedno. A međusobno nepovjerenje im nesumnjivo šteti — ali ono je opravdano! Onome koji razmišlja ili i djeluje u svijetu međunarodnih odnosa nikada dosta ove spoznaje. Šepić je nudi na zgodan i uvjerljiv način. Zaključno o ovom Šepićevom radu rekao bih da ni razvijenije sredine, s duljom i većom tradicijom praćenja povijesti međunarodnih odnosa, ne mogu imati boljih, objektivnijih i kompetentnujih individualnih radova jer šepićev rad zadovoljava najviše zahtjeve. * * * Drugi Šepićev rad, »Konferencija UN o međunarodnoj organizaciji u San Franciscu (25. IV. — 26. VI. 1945)« vrlo sretno nadopunjuje i produbljuje saznanja potrebna za razumijevanje kako UN samih, tako i razvoja poslijeratnih međunarodnih političkih zbivanja koja se ne mogu odvajati od postojanja i djelovanja UN. Zato dobro dolazi da se o poteškoćama Konferencije u San Franciscu i o njenom toku sazna i poneki detalj. Jer sam tekst Povelje, konačni rezultat Konferencije, normativni je tekst koji sam po sebi, naravno, ne može tumačiti motive država učesnica Konferencije. A sam tekst ne govori ništa o tome zašto neka norma (npr. glasanje u VS) ima upravo takav sadržaj kakav ima. Za inteligentno razumijevanje teksta Povelje potrebno je kod pojedine odredbe znati, koja je strana u pregovorima popustila, a koja je provela svoju volju. Poznavanje kompromisa također je potrebno. Šepić se u ovom svom radu opet ističe i kao diplomat i kao povjesničar. On pregledno, precizno, odmjereno čitaocu tumači u čemu je, u stvari, razlika u mišljenjima i stavovima Sovjetskog Saveza, UK i USA kad treba organizirati i osigurati poslijeratni mir i sigurnost. Potrebno je Šepiću priznati talent da i neupućenom objasni različitost njihovih stajališta i poteškoće postizavanja sporazumnih rješenja. A i oni upućeniji moraju honorirati Šepićeve spretne i točne formulacije. Najprije su izloženi rezultati koji su postignuti već prije San Francisca, posebno prijedlozi iz Dumbarton Oaksa u kolovozu i rujnu 1944. Prva zapreka koju je trebalo savladati bila je u tome što USA i UK smatraju da jedna međunarodna organizacija treba da se brine kako o očuvanju mira, tako i o unapređenju međunarodne suradnje, jer je to u stvari jedan cilj. Naprotiv, Sovjetski Savez je smatrao da je praktičnije rješenje da se stvore dvije odvojene i samostalne organizacije, jedna koja će brinuti samo o miru, a druga samo o suradnji. U ovom je slučaju, konačno, popustio Sovjetski Savez. Teškoće je, također, izazvalo i pitanje članstva. I to se pitanje uspjelo riješiti obostranim popuštanjem. Pitanje glasanja u Vijeću sigurnosti bilo je teško, i političko i pravno pitanje, presudno za ulogu koju će to Vijeće igrati u suvremenim međudržavnim odnosima. Stičemo objektivni uvid u borbu i [rješenja koja je dala još Konferenaija u Jalti (Krim) početkom 1945. Kroz ta već donekle riješena, i druga još neriješena pitanja, Šepić čitaoca 71
