ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 217

Vijesti. Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 209—246. ZAPISNIK OPĆINE OSIJEK — TVRĐA od 1745. do 1770. godine. Priredio 5. Sršan, Osijek 1987. Nastavljajući svijetle tradicije svoje ustanove kolektiv Historijskog arhiva u Osijeku, u godini 40. obljetnice svog postojanja i djelovanja, objavio je 6. knjigu serije »Građe za historiju Osijeka i Slavonije«, pod naslovom: »Zapisnik općine Osijek-Tvrđa od 1745. do 1770. godine.« Knjigu je za tisak priredio dr. Stjepan Sršan uz stručnu pomoć nekolicine članova kolektiva i bivšeg direktora Arhiva, prof. Ive Mažurana. Treba reći da je 1965. god. izišao prvi svezak knjige iz serije »Građa za historiju Osijeka i Slavonije« pod naslovom: »Najstariji zapisnik općine Osijek-Tvrđa od 1705. do 1746. godine« a priredio ga je prof. Ive Mažuran. Nakon više od 20 godina objavljena je napokon druga knjiga. Poznavajući ogromnu vrijednost zapisnika sjednica za povijest određenog kraja možemo ustvrditi da su objavljivanjem ove knjige osvijetljeni mnogi aspekti povijesti Osijeka za navedeno razdoblje. Nakon uvodne Riječi glavnog urednika dr. Sršan u predgovoru (IX

— —XXVI) daje opis same knjige i kratku sadržajnu fizionomiju zapisnika, visoko ocjenjujući vrijednost istih za povijest Osijeka i Slavonije, naglašavajući da su sačuvani izvori za povijest Osijeka i Slavonije malobrojni. Iz predgovora saznajemo da je vrlo vrijedna arhivska građa, nastala nakon 1687. godine (protjerivanje Turaka) pa do 1809. godine kada je Osijek postao slobodan kraljevski grad, gotovo u cijelosti uništena. Osim navedenih podataka priređivač nam u predgovoru iznosi i brojne vrlo korisne osnovne podatke o gradu Osijeku u doba nastajanja navedenih zapisnika. Osim toga navodi i podatke o broju stanovnika iz kojih je vidljivo da je Osijek u 18. st. imao više stanovnika nego npr. Zagreb ili Rijeka. Zanimljiva je i statistika o ekonomskoj snazi Osijeka, čiji su se stanovnici bavili dijelom poljoprivredom, a dijelom obrtom i trgovinom. Priređivač govori i o prosvjeti, 0 vjerskom životu itd. Dr-u Stjepanu Sršanu treba odati veliko priznanje na zaista ogromnom trudu što ga je uložio u pripremanju zapisnika za tisak. Zapisnici su, naime, pisani njemačkom kurzivnom goticom karakterističnom za 18. st. i to na 924 str. formata A 4 s velikim brojem kratica, što je uobičajeno za to doba 1 za tu vrstu građe. Činjenica je pred kojom ne treba zatvarati oči da danas sve manje ljudi, pa i izvrsnih poznavalaca njemačkog jezika, s lakoćom čita goticu te velika zasluga pripada priređivaču što je ovaj vrijedan povijesni izvor približio novim generacijama istraživača pa i relativno široj čitalačkoj publici. Arhivska građa, kao što lijepo reče u »Riječi glavnog urednika« mr. Ante Vukadin, »kao i svaka druga neprocjenjiva kulturna vrijednost, ... objavljivanjem ništa ne gubi od svoje originalnosti i autentičnosti, a pritom stalno obogaćuje svoga korisnika.« i Sami zapisnici tiskani su na str. 5—388. Veliku vrijednost i neophodnu pomoć pri konzultiranju zapisnika predstavljaju dva kazala: Kazalo osoba i mjesta (str. 391—402) te kazalo stvari i zanimanja (str. 403—411). Navodimo samo nekoliko mjesta koja se spominju u kazalu osoba i mjesta: Aljmaš, Banovci kod Vinkovaca, Bač, Beč, Bistricza (u Češkoj), Železno (Eisenstadt u Austriji), Gratz, Györ (u Mađarskoj), Ilok, Klein Mariazel (u Štajerskoj), Maribor, Rechnitz (u Austriji), Vukovar, Zagreb itd. Od država i pokrajina spominju se npr. Austrija, Madžarska, Bavarska, Štajerska, Švapska i dr. I ovako kratka »šetnja« kroz ovo kazalo upozorava nas da ovi 217