ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)
Strana - 178
Recenzije i prikazi. Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 159—207. Dr. Ivan Beuc rođen je 3. srpnja 1918. god. u Beču. Osnovnu školu završio je u Zagerbu, a klasičnu gimnaziju u Dubrovniku. Prvu i drugu godinu studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je položio i I. i II. državni ispit. Pokazao je bio osobito zanimanje za pravnu povijest te je za svoje radove iz te oblasti nagrađivan uzastopce, svake godine, najvećim tadašnjim (kraljevim) nagradama na Sveučilištu u Zagrebu (1939, 1940. i 1941. godina). Zbog toga je na inicijativu i na preporuku prof. dr. Antuna Dabinovića, tadašnjeg predstojnika katedre Pravne povijesti na zagrebačkom Pravnom fakultetu, dobio 1940. godine Humboldtovu stipendiju. Po preporuci prof. Dabinovića iskoristio je tu stipendiju za nastavak pravnog studija u Beču, na tamošnjem Pravnom fakultetu, na kojem je i završio studij -te doktorirao 1942. godine (doktorat je, zatim, nostrificiran na Pravnom fakultetu u Ljubljani kao doktorat pravnih nauka). U Beču je u Institutu za povijesna istraživanja radio dvije godine na svojoj disertaciji te studirao pomoćne povijesne znanosti, posebno se posvećujući diplomatici. Nakon završenog studija radio je u Ministarstvu zdravstva, Zdravstvenoj središnjici u Zagrebu te u Glavarstvu Građanske uprave Sušak —Rijeka u Kraljevici kao pravni referent. U Kraljevici je surađivao s NOP-om, tako da je postao i borac NOB-a, iz kojega je izašao kao ratni vojni invalid. Krajem 1945. god. natjecao se za radno mjesto nastavnika na katedri Pravna povijest Pravnog fakulteta u Zagrebu, zajedno s dr. Markom Kostrenčićem i dr. Ferdom Čulinovicem; oni su primljeni na tome natječaju. Nakon demobilizacije iz JNA 8. prosinca 1946. god. bio je zaposlen u raznim institucijama — u Zdravstvenoj središnjici u Zagrebu i Splitu, u Državnom zavodu za socijalno osiguranje u Splitu i Beogradu, u Komitetu za zdravlje Vlade FNRJ u Beogradu, u Oblasnom NO-u za Dalmaciju u Splitu, u Kotarskom NO-u u Zadru; radio je kao rukovodilac i pravni referent. Rad u saveznim organima vlasti imao je za dr. Beuca osobito značenje, jer djelujući u sektoru planiranja, pravne službe i zakonodavstva stekao je dobar uvid u funkcioniranje saveznih i republičkih organa uprave te u način stvaranja raznih oblika propisa. Djelatnošću, pak, u organima narodne vlasti u oblasti uprave stekao je uvid u funkcioniranje te vlasti, utoliko više što su se tadašnji funkcionari u narodnim odborima kao ljudi više od povjerenja nego od znanja pretežno u svome radu oslanjali na pravnika u organiziranju vlasti i njenom vršenju, a to je primoravalo pravnika da dobro upozna problematiku u svim granama uprave. Tako je dr. Beuc kao pravnik dobro upoznao tzv. proizvodnju spisa i akata na nivou regionalnih i lokalnih organa uprave. Odlukom Predsjedništva Vlade NR Hrvatske dr. I. Beuc bio je 1951. god. premješten iz Zadra u Rijeku, i to u Državni arhiv Rijeka. Tome Arhivu tada je u nadležnost pripadalo područje Rijeke, otoka Krka, Cresa i Lošinja te Istre (osim »Zone B« tj. područja od rijeke Mirne do tršćanskog teritorija, koje je ulazilo u »Zonu A«, a nije spadala mjesnoj nadležnosti Arhiva u Rijeci). Trebalo je organizirati arhivisku službu na tome teritoriju (samo u međuraću, u tadašnjoj talijanskoj Rijeci 'postojala je ispostava tršćanskog arhiva), osigurati prostor u kojem bi se mogla spremiti i čuvati skupljena arhivska građa, osigurati kadar te obrazovati ga za rad u Arhivu. Dr. Milivoj Korlević, koji je tada bio na čelu Arhiva, bio je neposredno pred umirovljenjem pa je dr. Beuc imenovan za direktora Arhiva. Za uspješno vršenje zadataka Arhiva trebao je mlad čovjek sa znanjem pomoćnih povi178
