ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 13

RASPRAVE I ČLANCI Stjepan Krivošić Zagreb, Alendeova 13. IZVORI ZA HISTORIJSKU DEMOGRAFIJU: STARIJE MATIČNE KNJIGE UDK 929.3:312 Izvorni znanstveni članak Historijska demografija kao zasebna znanost istražuje stanovništvo i njegove promjene u vremenu prije prvog suvremenog popisa stanovništva (a to je u nas prije 1857. godine). Istaknuto mjesto među izvorima za historijsku demografiju imaju starije matične knjige rođenih/krštenih, venčanih i umrlih. Historijsku demografiju (kao znanost) ne treba brkati s demografskom historijom ili historijom naroda (stanovništva) — ističe Jacques Dupâquier, predsjednik francuskog Društva za historijsku demografiju i direktor Visoke škole za društvene znanosti u Parizu. Za njega je velika originalnost historijske demografije u činjenici da ne raspolaže gotovim statističkim podacima za svoje analize i zaključke, nego ih treba izraditi na temelju p o se b n i h izvora. A ti izvori, u svoje vrijeme, nisu nastali zbog znastvenih potreba, nego da omoguće kontrolu nad narodom sa strane političkih, administrativnih, vojničkih i vjerskih autoriteta. Zato obrada i korištenje ovih izvora traže izradu novih, sve istančanijih metoda i tehnika. Tako se došlo do jedne nove demografije koja se oslanja na longitudinalnu umjesto na klasičnu transverzalnu analizu.

1 »Posebni izvori« su relevantni izvori koji su nastali prije prvog suvremenog popisa stanovništva, a to je u nas 1857. godine. Među tim »posebnim izvorima« za historijsku demografiju izuzetno mjesto imaju starije matične knjige: krštenih/rođenih, vjenčanih i umrlih, a to su knjige iz vremena prije 1857. godine. 1 J. Dupâquier, Pour la démographie historique. Paris 1984, str. 20. O značenju longitudinalne (kohortne) i trasverzalne analize u demografiji v. D. Breznik, Demografija. Analiza, metodi i modeli. Beograd 1977, str. 87—88. 13